Laini Taylor- Muza Košmara

~RECENZIJA~

Prevoditelj: Jelena Pataki
Broj stranica: 414

Nakon dramatičnog završetka u knjizi Sanjar Strange, napeta radnja se nastavlja u Muzi Košmara.
Lazlo uspijeva kontrolirati mezartij, metal iz kojeg je izgrađena citadela u kojoj živi okot bogova, a koja nadvisuje grad Plač. Citadela je mjesto na kojem su moljci čarobni a bogovi stvarni.

Božica Sarai, u koju se Lazlo zaljubljuje, pada sa citadele i biva probodena, te umire. No, Minya, božica koja je već 15-ak godina zarobljena u tijelu djeteta, a kojoj je moć upravljanje duhovima, zarobljuje Sarainu dušu i pod prijetnjom da će ju pustiti odlučuje narediti Lazlu da joj pomogne uništiti stanovnike Plača. Iza Minye se skriva nevjerojatna ogorčenost, neprijateljstvo i želja za osvetom stanovnicima Plača. Želi sa svojom vojskom duhova ljudi preminulih u Plaču pokoriti grad.

“Možda se kosimo, mrzimo i priželjkujemo uništenje onog drugog, ali u svojem očaju izgubljeni smo u istoj tami, udišemo isti zrak dok nam tuga ne dopzšta disati.”

Suprostavlja se svojim najbližima i bez ikakve milosti je sprema na sve. No ipak dolazi do obrata, te Ruby i Sparrow odlučuju podmetnuti Minyi napitak za spavanje da Eril- Fane sa svojim bližnjima dođe na citadelu i upozna duha svoje kćeri.

“Ljudi su naša sigurna mjesta. Ja ga imam: osobu koja je moj dom i svijet.”

Kod upoznavanja i istraživanja same citadele, nailaze na zapečaćena vrata u drugi svijet iz kojih odmah stiže dokaz da u Kontinuumu ima još okota bogova i nemaju svi dobre namjere.
Usprkos Strangeovoj nevjerojatnoj međudimenzionalnoj moći i iznimnom umu, na njih se obrušava Nova. Piratica. Njezina moć je u krađi tuđih moći.

“Posljednje što je željela, bilo je boriti se za vlastiti zaborav.”

U moru raznih naslova i novih autora koje se nalaze na tržištu, ovo je jedna od onih knjiga. Jedna od knjiga od kojih vam zastane dah. Knjiga koja mi je izazvala leptiriće u trbuhu već sa prvim poglavljem. Znate takve knjige, sigurna sam da svaki od vas ima jednu takvu.

“No, Sarai je znala ono što jest- što je samo ona znala- a najveći pothvat snage kojem je u životu svjedočila bio je onaj koji je on svakodnevno izvodio: nastaviti živjeti radi drugih, iako bi daleko lakše bilo prestati.”

Knjiga je izvanredno napisana. Stvoren je sasvim novi svijet. Čuda, moći, ljepota, naivnost, čistoća, zlo, pokvarenost i uništenje.
U svakom od nas se skrivaju sve te osobine, bitno je samo što ćemo dopustiti da izađe na površinu? Što ćemo osloboditi?

“Nemoguće? Zacjelo postoje stvari koje jesu nemoguće, ali ne bih rekao da smo već stigli do njih. Pogledaj nas. Tek smo počeli. Sarai, mi smo čarobni. Još ne znaš za što si sposobna, ali dao bih se kladiti da je izvanredno.”

Autorica mi spada u sam vrh fantasy autora a prevoditeljici skidam kapu na sjajno obavljenom poslu.
Vraški je teško nešto objektivno o ovoj knjizi napisati, a pošto je prepuna lijepih citata i odlučila sam ih nekoliko izdvojiti, možda vas privuku na čitanje.

“Jednom davno bila jedna tišina koja je sanjala o tome da postane pjesma, a zatim pronađoh tebe i sada sve je glazba.”

Ocjena 5/5