~RECENZIJA~
Prevoditelj: Ervin Felić
Broj stranica: 370
Edie je jedna od popularnih cura, lijepa, pametna, inteligentna, poželjna i prevrtljiva. Sa svojim prijateljima je živjela savršeni život slobodnih dvadesettrogodišnjaka.
Jednog dana je pronađena mrtva. Sve upućuje na to da je počinila samoubojstvo.
Desetak godina kasnije, njezine prijateljice Linsay i Sarah se nalaze na ručku.
Tokom razgovora o samoubojstvu koje se dogodilo tako davno, iskrsnu neke stvari koje su pomalo upitne i neobične a vezane za taj slučaj.
Lindsay odlučuje malo pronjuškati po tom starom slučaju koji se desio u tadašnjem hipsterskom sastajalištu.
“Bili smo tako mladi, a smatrali smo se najmudrijim gadovima na planetu.”
Tokom svoje istrage se povezuje sa ostalim cimerima, prijateljima i bivšim ljubavnicima, te pronalazi snimku koja ih inkriminira i što dalje istraga ide, sve dalje se čini da ovo nije bilo samoubojstvo. Postoji jedan problem- Lindsay kad popije ima “crne rupe” u pamćenju i postaje nasilna. Od malih nogu pije antidepresive.
“Bili smo Mi. I morali smo trajati, jednostavno smo morali, jer koliko se jebenih zvijezda moralo posložiti da se uopće pronađemo?
Lindsay sve više sumnja u samu sebe, a pomoć njezine prijateljice Tesse, koja se potpuno angažirala oko istrage, ne vodi nigdje drugdje, već u sve veće samookrivljavanje.
Što se dešavalo u onim minutama nakon završetka snimke? Tko je bila ta X osoba sa Edie u stanu? Zašto se Lindsay ne sjeća? Ničeg. Apsolutno ničeg. Da li je to još jedan nasilni čin u njezinom stanju “crne rupe” u sjećanju? Što se dogodilo te izgubljene noći?
Ovo je knjiga privijenac nove izdavačke kuće Indigo knjiga. I mogu reći samo- pun pogodak.
Knjiga je izuzetno dobro pisana, ni prespora, ni prebrza radnja, napetost od samog početka. Knjigu doslovno nisam mogla ispustiti iz ruku. Baš me se dojmila.
“Što god da pokušavate izvući iz prošlosti i postaviti u svoju slagalicu, to ništa neće promijeniti. Stvari su jednostavno takve kakve jesu.“
Ne sviđaju mi se usporedbe sa Djevojkom u vlaku jer mi je puuuno bolja Izgubljena noć. Ali znam da ima nekih sličnosti.
Knjiga je pravo malo vrelo tehnoloških izraza, mogućnosti koje nam pružaju društvene mreže, činjenice da sve što je jednom stavljeno na internet, zauvijek ostaje u bespućima istog.
“Ružno je umrijeti kad si star, ali ne baš jako ružno, jer si već toliko vremena proveo na planetu kao čovjek. I ružno je umrijeti kao beba- ili čak prije rođenja- ali isto ne baš jako ružno, jer nisi imao vremena, znaš, povezati se sa sranjima ovdje, stvarno se ufurati u iskustvo čovjeka na zemaljskoj kugli…
Umrijeti mlad je, znaš, kao da izađeš iz kina prije nego što film postane dobar.”
Knjiga je mladenački i dinamično pisana, stilom koji je tako jednostavan a opet zanimljiv i napet.
Borba sa savješću, čežnja za vlastitim oslobođenjem i želja da istina ne ostane zakopana u prošlosti.
“Priče su labirinti. Kad se nađeš u slijepoj ulici, moraš se okrenuti i naći neki drugi put.”
Svidjela mi se, stvarno. Rijetko koja knjiga mi drži pažnju od prve do zadnje stranice. Prava napetica i poslastica za sve trileroljupce.
Ocjena 5/5.
#indigoknjiga, #andreabartz
Bookworm Maja 