Život u šumi
~RECENZIJA~
Prevoditelj: Suzana Szabo
Broj stranica: 312
Sredinom devetnaestog stoljeća u Novoj Engleskoj, kraj jezera Walden transcendentalist Thoreau odlučuje napraviti svojevrsni eksperiment i na neko vrijeme se otuđiti od gradskog života, izgraditi brvnaru i živjeti jednostavnim životom.
Njegov cilj je živjeti sasvim jednostavno, bez suvišnih stvari, namještaja, te sa hranom koju sam uzgoji, a to su prvenstveno bile neke mahunarke, krumpir i žitarice koje su služile za brašno.
“Starost nije sama po sebi ništa bolji učitelj od mladosti jer ona mnogo više gubi nego što dobiva.”
Odrekavši se kave, čaja, mlijeka i mesa, živio je sasvim jednostavno. Radio na svojim njivama, vrijeme provodio u ribolovu, dugotrajnim šetnjama i promatrajući svijet oko sebe. Biljni i životinjski.
“Tako sam jasno postao svjestan nečega što mi je srodno, čak i u prizorima koje običavamo zvati divljima ili turobnima, ali i od toga da mi po krvi najbliskija i najhumanija nije neka osoba ili seljak, te sam pomislio da mi ni jedno mjesto nikad više neće biti strano.”
Thoreau nam opisuje gradnju svoje skromne kućice, njegovu podrobnu štednju i u prvom redu rad na vlastitoj duhovnosti, te fizičkom i psihičkom zdravlju.
Knjiga je skup eseja o različitim aspektima njegovog eksperimenta, njegova razmišljanja, emocije i promatranja. Neobična prijateljstva sa ljudima koji su prigrlili sličan stil života i koje to usrećuje. Razmišljanja o biljnom i životinjskom svijetu, jezeru Walden koje je toliko zavolio, čistoći zraka koji mu je bio kao hrana za dušu i tijelo.
“Izgubiti se u šumi u bilo koje doba neobično je i nezaboravno, ali i dragocjeno iskustvo. Za snježne oluje, čak i danju, čovjek će često izbiti na dobro poznatu cestu pa ipak neće moći prepoznati put koji vodi do sela.”
Iznenađujuće lijepo napisana knjiga. Knjiga koju sam pročitala u roku jednog dana. Tako jednostavnim stilom pisano, o tako naizgled običnim, a u stvari elementarnim stvarima u životu.
“…jer bio sam bogat, ako ne novcem, onda sunčanim satima i ljetnim danima te sam ih rastrošno provodio; i ne žalim što nisam više njih potratio u radionici ili za učiteljevom katedrom.”
Predivni opisi prirode, autorovih osjećaja i jednostavnosti. U knjizi su opisani praktični dijelovi autorovog pokusa, naznačene mnoge životinje i biljke s kojima je živio u simbiozi za vrijeme svojeg boravka u šumi.
Knjiga zbog koje se moramo zamisliti koje su nam stvari bitne i da li vrijedi zbog nebitnih stvari živjeti u neskladu s prirodom i istinskim ljudskim postojanjem. Knjiga koja dira u pravo mjesto.
“Čudna je moralnost našeg života. Ni na čas nema primirja između vrline i poroka.”
Tematika koja je aktualna i 200-tinjak godina kasnije. Ekologija, uzaludno trošenje novaca na stvari koje ne trebamo, a kupujemo ih zbog ljudi koje želimo zadiviti i koje ne volimo, a da bi zaradili te novce, trošimo dragocjeno vrijeme. Trošimo vrijeme koje bi mogli provesti kvalitetnije.
Knjiga je u neku ruku manifest koji poziva na buđenje.
“…ne namjeravam pisati odu potištenosti, već se svim žarom želim hvaliti poput pijevca u ranu zoru dok stoji na svojoj prečki; ako ništa drugo, da bih probudio susjede.”
Oduševila me i preporučam ju.
Ocjena 5/5.
#planetopija,#planetopijahr
Bookworm Maja 