~RECENZIJA~
Prevoditelj: Antonija Magaš
Broj stranica: 461
U gradu Medvedgrad ništa više nije kao nekada. Nakon nesretnog događaja koji je podijelio grad, silovanja djevojčice Maye od strane kapetana hokejaškog tima.
Medvedgrad se podijelio, ljudi su se u gorčini priklanjali ili medvjedima u Medvedgradu ili vukovima u Hedu. A podijelili su se i političari, te tako odlučili zamrznuti sredstva klubu Medvedgrad i umjesto toga se prikloniti Hedu. Bila je to otvorena provokacija na račun menadžera Petera čija kći je žrtva silovanja.
“Dobri ljudi ponekad čine užasne stvari, uvjereni da samo pokušavaju zaštititi ono što vole.”
Obitelji su se polagano raspadale pod teretom neizrečnih riječi, prijateljstva se razarala zbog zauzimanja strana, mržnja i bijes su zauzimale misli mladih, tjerale na sve veću otuđenost, nasilje i bol.
“Ljubav je nemoguće izmjeriti, ali to nas ne sprječava u smišljanju novih načina da pokušamo. Jedan od jednostavnijih je prostor: koliko smo prostora spremni dati drugoj osobi kako bi ona mogla postati ono što želi?”
Knjiga započinje sa kratkim uvodom od kojeg se naježite. Počinje pričom o prijateljstvu i zajedništvu, nastavlja se na priču o jednoj obitelji izgubljenoj u moru tišine. Pojavljuje se sveprisutni bijes, duboko ukorijenjen u mržnji i netrepeljivosti, suzdržavanju od ostalih emocija i distance među ljudima koji su nekad bili jedan drugome čitav svijet. Ljudi počinju nasilje opravdavati dobrim namjerama i višim ciljevima, a sve to dovodi do kaosa i pukotina u međusobnim odnosima.
Ovo je jedna priča od koje ostanete pod dubokim dojmom. Priča o životu i svemu što donosi. Dokaz da svijet nije savršen i nikad neće biti, a život se nastavlja bez obzira na to što se dešava. Ljudi nastavljaju dalje, čak ni mržnja ne zaustavlja protok vremena. Potrebno je samo prilagoditi se.
“Čovjek je jedino biće koje odbija biti ono što jest.”
Znam da ovo nije klasična recenzija, ali ni Mi protiv vas nije neka generička knjiga. Posebna je.
“Mama. Ti si me naučila da ne moram imati snove. Mogu imati ciljeve.”
Nisam inače Backmanov fan, pročitala sam par njegovih knjiga i nisu me oduševile, ali dala sam ipak šansu ovoj knjizi. I drago mi je zbog toga jer me se zaista dojmila.
Toliko sažetih emocija na jednom mjestu, toliko različitosti, a opet pomirljivosti može izazvati samo jednu emociju u čitatelju- čežnju da sve u knjizi završi dobro. I završi, ne svima, ali sve u svemu život ide dalje.
Preporučam.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 