horor

Stephen King- Carrie

~RECENZIJA~

Prevoditelj: Marija Ott Franolić
Broj stranica: 166

Gradić Chamberlain je još jedan sasvim običan grad sa brojnim različitostima koje nisu baš uvijek dobro prihvaćene. Kao i svugdje.


Tijekom još jednog školskog dana, djevojka imena Carrie White prvi puta dobiva menstruaciju u svlačionici. Ne bi to bilo ništa čudno da ona zapravo ni ne zna što je to menstruacija. I dok zapanjeno gleda u svu tu krv i boji se da ne iskrvari na smrt, druge djevojke, i ovako neprilagođenu Carrie, počinju ismijavati i gađati ulošcima. Sve to sprečava profesorica, uz nekoliko neobjašnjivih pojava.

“Everybody’s guessed that baby can’t be blessed

Till she finally sees that she’s like all the rest.”


Carrie je sve samo ne obična djevojka. Odrasla samo sa majkom, vjerskom fanatkinjom koja je Carrie za svaku krivu misao kažnjavala fizički i tjerala na molitve, zatvarala u izbu, prijetila nožem, pa čak se i samoozljeđivala. Sve to da bi Carrie spasila od pakla. No, čak i majka zna da se pokraj Carrie redovito dešavaju neobjašnjive stvari, za što ona vjeruje da je kažnjena za spolni odnos kojim je začela kći.


Da, njezin fanatizam seže toliko daleko da je u stanju ubiti svoju kćer. Samo da je se ne boji toliko.
Carrie biva pozvana na ples na što majka burno odreagira, no u to vrijeme djevojka počinje ovladavati svojim moćima pa majka nema izbora već pustiti ju. Naime, Carrie je telekinetičarka.

“Ali zapravo nitko ne shvaća da ono što rade uistinu može povrijediti druge ljude. Ljudi ne postaju bolji, samo pametniji. Kad se opametiš, ne prestaneš muhama kidati krila, samo znaš smisliti bolje izgovore za to.”


Nakon užasnog ismijavanja na plesu i događaja koji su prethodili tome, Carrie se odlučuje osvetiti. A kada ona to odluči, Chamberlain gori. Otvaraju se vrata kaosu.
Ovo je Kingov privijenac, izdan u izdanju Lumena sa lijepim koricama i papirnim ovitkom.
Jako je zanimljiv koncept pisanja knjige, objektivan, uz dodatke ispitivanja u istragama nakon “Maturalne večeri”, sa poglavljima iz knjiga pisanih o samom fenomenu Carrie.

“A što se može reći o Chris Hargensen?

Čini mi se da joj je od početka pa do kraja jedini cilj bio temeljito i bespoštedno uništenje Carrie White…”


Knjiga je toliko živopisno i realistički pisana da sam guglala dal je uistinu postojala Carrie😅. Znam, čudna sam.
Ovo je dobra usporedba sa stvarnim životom. Tema koja će uvijek biti aktualna- ismijavanje vršnjaka, slabijih od sebe. Spačke koje se priređuju osobama koje su povučene i “obične”. Sve to za sobom donosi bijes onoga tko trpi. Bol, mržnju i tešku prilagodbu. Samookrivljavanje i gubitak pojma normalnosti, gubitak granica. Klinci znaju biti vrlo okrutni, a iz toga nikad ne nastane ništa pozitivno. Na žalost, sa odrastanjem ne postajemo ni malo bolji, samo to znamo bolje opravdavati.


Knjiga je pisana 70-tih godina, no aktualna i danas, samo što su sada tu i društvene mreže pa sve postaje dostupnije i okrutnije.
Knjiga je dojmljiva. Nisam ju prije čitala, ali među ostalim njegovim pročitanim, ova mi je najbolja.
Ocjena 5/5.

Komentiraj