SF/fantasy · slikovnice/bajke

Sophie Anderson- Kuca na kokosjim nogama

Prevoditelj: Vladimir Cvetković Sever
Broj stranica: 206

Marinka je dvanaestogodišnja djevojčica koja sa svojom Babom Jagom živi u kući koja ima kokošje nogice. Naime, kuća ima svoju volju i noge pomoću kojih odlazi na najrazličitija mjesta na kugli zemaljskoj.


Kud god da kuća pođe, Baba Jaga svakodnevno sprema gozbu, a potom svake noći pomaže mrtvima preći u Dveri i na drugi svijet. Baba Jaga je Čuvarica Dveri. Baba Jaga voli svoj život i svoj poziv.

“Da je bar moja kuća normalna kuća, tamo dolje, gdje su živi. Da je bar i moja obitelj normalna obitelj. Ali moja kuća ima kokošje noge, a moja baka je Baba Jaga i Čuvarica Dveri što vode između ovog i onog svijeta. Tako da su moje želje šuplje poput lubanja na ogradi.”


Mala Marinka ipak ne. Iako ju Baba priprema da prije ili kasnije postane i ona Jaga, djevojčica sanja samo o tome kako bi željela biti normalna i obična, kako bi željela utažiti samoću i pronaći prijatelja. Iako ima Čavu, svoju pticu, djevojčica čezne za ljudskim društvom.


Jednog dana pronađe dječaka Benjamina gdje se vrzma oko njezine kuće, on joj poklanja janje i u Marinki se nešto počinje buditi. Počinje se buditi prkos i čežnja, želja za promjenom i novim iskustvima. No, djevojčica ni ne sluti razmjere posljedica koje imaju njezini postupci pa uskoro shvaća da promjene nisu uvijek dobrodošle i da za sobom često ostavljaju gorak okus.

“Kada bi se jače posvetila životu koji imaš umjesto da sanjariš o životu koji nemaš, mislim da bi bila sretnija.”


Marinka nije to što bi željela biti, ali nije ni to što drugi žele za nju. Ona je posebna djevojčica. Ali baš to- djevojčica.
Ovo je još jedna sjajna knjiga u izdanju Mitopeje. Izdavača koji je relativno novi na našem prostoru, ali je i relativno brzo ponio glas jednog od najboljih i najluksuznijih izdavača. Njihove knjige su posebne u svakom slučaju.

“Možda mi budućnost nosi više mogućnosti no što sam uopće i slutila.”


Ovo je bajka za sve uzraste sa brojnim skrivenim i onim malo manje skrivenim porukama o životu i ljudskoj naravi.
Sviđa mi se pristup autorice koja nam vješto ispreda priču temeljenu na slavenskoj mitologiji. Jednostavnim i nenametljivim stilom pisana, sa vrlo interesantnim ilustracijama.
Knjiga je dojmljiva, na dodir je mekana kao oblak. Zvuči čudno, no istina je.


Svatko od nas bira svoj put u životu. Često taj put nije ono što mi želimo, često nije ono što drugi žele za nas, ali to je samo naš put i mi ga sami moramo iskrčiti i pronaći smisao života.

“Voljela bih da je ona ovdje, da mi pomaže, i da pričamo. Ali više od svega bih voljela da mogu sjesti s njom samo još jedan jedini put da joj se ispričam na svim onim glupostima koje sam rekla i izvela, i da joj kažem da je volim.”


Zanimljivo je što s godinama ljudi ne postaju pametniji, možda mudriji, no i dalje trebaju neku vodilju na svojem putu prema sutra.

Često čeznemo za stvarima koje su nam nedostižne, usput zaboravljajući na ono što nas okružuje, a kada izgubimo i to nešto što imamo, opet čeznemo za time. Nikad nismo zadovoljni ni sretni. A ljudima tako malo treba za sreću, samo što se pogubimo u svim našim željama.


Preporučam knjigu. Sigurna sam da ću ju uskoro čitati svojem dječaku, jer knjiga je zaista posebna.
Ocjena 5/5.

Komentiraj