Broj stranica: 290
Priča započinje člankom o seriji samoubojstava u Međimurju i dječaku inicijala M.D. kojeg su mještani odbacivali zbog toga što se sasvim slučajno nalazio u blizini ljudi onog dana kad su isti počinili samoubojstvo.
Matija Dolančec je pisac koji je izdao dvije uspješne knjige i nakon gorkog razočaranja sa trećom knjigom i prekidom veze počinje gubiti vjeru u sebe. Počinje shvaćati da on nije ono što je mislio da jest. Matijin um sam rekonstruira događaje koji se nikada nisu dešavali. Ne sjeća se svojeg života prije dolaska u Zagreb.
Pada u depresiju, opija se, iz njega proviruje sve ono najgore. Do jednog trena. Do kada Matija ne čuje jednu riječ. Jedan kemijski spoj koji ga istog trenutka vrati u djetinjstvo i sve ono što je bilo potisnuto izlazi na vidjelo.
Matija, dječak koji se ne može pomiriti sa očevom smrću, neprestano traži oca, spreman je čak i najboljeg prijatelja baciti u Muru da mu se otac vrati. Počinje viđati izmišljene likove, počinje biti omražen u školi i selu.
Matija se sasvim slučajno nalazi u blizini vala samoubojstava koje potresaju selo. Samoubojstva za vrijeme rata na koja se ispočetka nije obraćalo pažnju, no s vremenom i rastom broja suicida, počela je masovna zabrinutost i širenje panike stanovnika sela.
Matija, dječak koji si je umislio da je odgovoran za ubojstva, teško se nosi sa time. Njegov život postaje tama, crna kao črna mati zemla.
Ovo je jedna maestralno napisana knjiga. Savršeno sam se mogla zamisliti u to vrijeme u Međimurju, na seoskim zabavama, u gledanju crtića, jedenju napolitanki, raspravama kraj ograda; jer i sama sam u to doba bila dijete i sve mi se vratilo. Ne baš sve. U mojem selu (u Zagorju), nije bilo vala samoubojstava. No, ovo je nešto što bi u sadašnje vrijeme izazvalo svojevrsni bum u medijima, a tada se tek lokalni list nešto kratko dotaknuo teme.
Sve se vrti oko posljednjih nekoliko gutljaja vode.. Zagađene vode..
Vrlo kompleksno djelo. Sviđa mi se taj dodatak narodnih predaja o samom selu i Međimurju, kako su nastali neki od onih tabua s kojima su nas roditelji plašili.
Smrt roditelja uvijek bude teška tema za razgovor, naročito djeci. Sve te priče o tome kako naši bližnji odlaze u nebo k anđelima nailaze na zbunjenost kod djece, te pokušaj da pronađu “izgubljene” roditelje.
Ova knjiga je sjajno napisana, nešto što bih preporučila svakome i svakako spada u listu najboljih knjiga koje sam ikad pročitala.
Narječje sam potpuno razumjela jer smo “tu negdje” i svidjelo mi se takvo pisanje. Bez cenzure. Bez finoće.
U svakom od nas skriva se nešto što samo traži izlaz van. Neka tama i crnina koja nas vuče u sebe. Neki se izbore, a neki posustanu.
Imala sam nekoliko prijatelja koji su u prilično kratkom roku počinili samoubojstva. Međusobno su se poznavali, pa je time taj užas bio i veći. Tuga koju su ostavili za sobom je nemjerljivih razmjera. Samom tom činjenicom, knjiga je ostavila dubok dojam na mene i izvukla emocije na vidjelo.
Svijet je veliko mjesto, a mi smo mali, ali ne toliko mali.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 