Broj stranica: 260
Stara godina je 2999. i Gasiando Barter sa prijateljima odlazi na utakmicu svoje najveće strasti- košarke.
Svijetom vlada Mreža. Mreža je sve. Upravlja ljudima, njihovim emocijama i životima. Svijet je turobno i isprazno mjesto prepuno ovisnika o narkoticima i trenutnom zadovoljstvu, a algoritmi određuju tko je višak.
Tijekom spomenute utakmice desi se ubojstvo Boga kojem svjedoči Gas sa prijateljima. Uskoro kreće potjera za njima i prijatelji pogibaju, a Mrežu i ljude napada virus koji u trenutku umori velik broj ljudi.
Gas prebjegne u Sao Paolo gdje susreće malu organizaciju ljudi pod vodstvom DelReje koji se bore protiv Mreže, njezine nehumanosti i uništavanja čovječanstva.
Gus nije heroj. On nije hrabar. Njega vodi jedino želja da izliječi svojeg sina Tonija i da konačno dobije dozvolu približiti mu se.
Gus shvaća da Mreža i svijet kakav su poznavali nestaje zajedno sa opakim Agentima, ali i brojnim ljudima koje je poznavao i volio.
Ivan Lutz je hrvatski autor koji je već ranije objavio roman Drum, a Samo igraj! je svojevrsna spomenica na hrvatske slavne košarkaše poput Dražena Petrovića i Tonija Kukoča. Uz napomenu da je košarka jedini dovoljno kompleksan sport u kojeg bi mogao utkati kompliciranost svijeta UnderNeta i Mreže.
Zaista, ovo je vrlo zanimljiv SF roman. Nisam inače fan SF-a, ali moram priznati da me ovaj baš tjerao na čitanje i razmišljanje. Bila sam znatiželjna što će se dalje dešavati, kako će Gasiando, taj heroj koji to ne želi biti, preživjeti nadzor Mreže. Hoće li se uspjeti izboriti?
Autor je vrlo dobro razradio ideju, sa mnoštvom detalja i sitnica koje se u stvari čine nebitne, no on ih je učinio bitnim i zanimljivim.
Interesantan je opis nadzora, praćenja, toga kako je čovječanstvo samo izumilo Mrežu koja se na kraju okrenula protiv njih.
Cover je i više nego odličan. Savršeno dočarava dinamičnu radnju u romanu.
Ocjena 4/5.
Bookworm Maja 