Prevoditelj: Jana Merlin
Broj stranica: 403
Naši osjećaji se mogu izraziti bojama, tonovima i riječima.
Leigh je djevojka koja je ostala bez majke na najgori način- suicid. Djevojka se teško nosi sa gubitkom majke i počinje ju viđati u obliku goleme crvene ptice. Vjeruje da joj se majka javlja iz zagrobnog života i da ju vodi u svoju domovinu- Tajvan.
Leigh na Tajvanu posjećuje sa bakom mjesta koja su njezinoj majci bila najdraža. Unatoč jeziku kojeg ne govori, upoznaje se sa majčinim roditeljima.
Leigh sve češće viđa crvenu pticu koja joj se obraća, a uskoro nalazi i mirisne štapiće koji se neobjašnjivo pojavljuju u njezinoj ladici. Ti štapići, jednom kad se upale, vode Leigh u neke vizije prošlih događaja.
Događaja u obitelji njezine majke.
Leigh je mlada umjetnica koja svoje osjećaje lakše izražava kistom i bojama nego riječima. Njezine slike su nadrealne bez obzira na očevo nerazumijevanje vezano uz slikanje.
Leigh je jedna tinejdžerica koja se u najkritičnijim godinama mora nositi sa majčinom depresijom i sve dubljim potonućem u bezdan, sa ocem koji izbiva većinu vremena, sa prijateljima i školom, a uskoro i majčinim potpunim nestankom, samoubojstvom.
Djevojka postaje opsjednuta idejom da joj majka nekako mora objasniti razlog njezine boli i samouništenja. Opsesija prerasta u opsesiju čitavom obitelji za koju nije ni znala da postoje.
Prateći crvenu pticu ona postaje netko drugi, sjena osobe kakva je bila, fokusirana je samo na istraživanje majčinog života u vizijama.
Smrt bliske osobe izaziva bol i prazninu. Bol koji je teško odagnati. Kada se takav događaj desi nekome u ključnim godinama sazrijevanja, to ostavlja duboke tragove.
Vjerujem da svatko ima nekoga čiji odlazak ga je obilježio. Nekoga koga boli. Nekoga tko preživljava, traži…
Vjerujem i to da se duše preminulih nalaze u našoj blizini još neko vrijeme. Jesu li u ikakvom ili nikakvom obliku, ali tu su. I žele da znamo da su tu za nas.
No, vjerujem i da svaka osoba mora dopustiti mrtvima da odu u miru. Treba se sjećati, ali ne postati opsjednut.
Knjiga je potresna i bolna. Zaista je tužno koliko se Leigh bori protiv činjenice da joj je majka mrtva, koliko traži neki smisao.
Na trenutke se čini nepodnošljivo iritantna zbog činjenice da je najviše fokusirana na sebe i svoje osjećaje. Isprva ignorira i odbacuje majku koja je “manjkava”, a kasnije oca, najboljeg prijatelja i druge. U svojoj potrazi za odgovorima ne mari za osjećaje koje sve to izaziva u majčinim roditeljima.
Sviđa mi se knjiga. Sviđa mi se ideja. Knjiga je odlično štivo za mlade ljude, a i za one starije.
Sviđa mi se koncept pisanja, kratka poglavlja, zanimljivi opisi i korištenje boja u izražavanju osjećaja.
Predivni opisi kineske kulture i običaja, uživanja u hrani i tradiciji kuhanja i ispijanja čaja. Boje kojima obiluju opisi Tajvana i jednostavnost i otvorenost tamošnjeg stanovništva. Vjera i poštivanje mrtvih i duhova, prošlosti i sadašnjosti.
Cover je savršen. Dočarava ono najbitnije u knjizi- boje i živost.
Ocjena 4/5.
Bookworm Maja 