Prevoditelj: Mirna Čubranić
Broj stranica: 339
Knjiga koja iskače od svih ostalih romana Tess Gerritsen. Nešto drugačije, jezivo i ambiciozno.

Maura Isles se nakon konferencije u Wyomingu zaputi sa prijateljem Dougom, njegovom kćeri i još jednim parom na put u planine, u brvnaru. Desi im se nezgoda i ostaju zameteni u snijegu sa autom kojeg je nemoguće pokrenuti i bez signala za mobitel.
Pješice traže bilo kakav zaklon u tim nemilosrdnim uvjetima i nailaze na sablasno naselje dvanaestak kuća. Potpuno praznih. Napuštenih za vrijeme objeda.

Nastanjuju se u njima usprkos stravi koja ih prožima, jer ipak je vani snježno nevrijeme.
Dešava im se niz nesreća i Maura ostaje jedina preživjela, a spasio ju je dječak od šesnaest godina.

Za to vrijeme ju Jane Rizzoli i njezin suprug Gabriel traže, a ostali istražitelji bespomoćno zaključuju da je i Maura nastradala.
Ipak Jane ne odustaje i nastavlja potragu doznajući pritom jezive detalje o napuštenom selu, o zastrašujućem kultu kojeg vodi jedan bolestan um, o korporaciji koja je iznad zakona, koja vlada čak i policijom i ne prezaju ni pred čime kako bi spasili svoj ugled.
Tess nam je u ovoj knjizi pokazala (opet) da odlično vlada stvaranjem neugodne i stravom prožete atmosfere. Pokazuje svoje liječničko znanje uklapajući ga u roman sasvim prirodno kao da je nešto obično, svakodnevno.

Ovaj roman me se duboko dojmio jer ima nešto u njemu. Nešto što me tjeralo da čitam dalje bez prestanka. Stranice knjige kao da su se same okretale.
Stvaranje atmosfere u ovom romanu je impresivno- napuštenost, hladnoća, mrak, jeza, neobjašnjivi nestanci…
Ovo je još jedna od knjiga u kojoj se spominje jedan od fanatičnih kulteva, a uspoređuje se i sa stvarnim kultevima i masovnim samoubojstvima u njima. Svijet nas uvijek iznenađuje, mnogo puta neugodno i tužno.
Cover knjige je fotogeničan, što drugo da kažem? Ne treba nikakav ukras jer je dovoljno pogledati korice i sve je jasno.

Odlična knjiga.
Ocjena 5/5.