Prevoditelj: Suzana Szabo
Broj stranica: 290
Beth Kempton je japanologinja i autorica koja nam u knjizi Wabi sabi opisuje posve drugačiji način razmišljanja i prihvaćanja nestalne i nesavršene prirode svega.
Wabi sabi nema točnu definiciju i Japanci taj pojam u pravilu rijetko upotrebljavaju. Ali ako pitate kojeg od njih za wabi-sabi, oni će vam iskreno odgovoriti da je to osjećaj. Osjećaj koji svaka osoba drugačije doživljava, nešto što čovjeka čini takvim kakav jest- smiren, opušten, nadahnut, ispunjen ljubavlju i stabilnošću.
Autorica nam kroz primjere iz vlastitog života, kao i priče njezinih prijatelja, predočava izravne primjere utjecaja wabi sabija. Poanta je da se čovjek više okreće unutarnjem miru, sadašnjosti, minimalizmu ne samo u fizičkom već i u emocionalnom životu. Ostavljanje prošlosti u prošlosti, fokusiranje na sadašnjost i stvari koje su nam dostupne, manja težnja prema situaciji u kojoj se trudimo čim više raditi da zaradimo čim više novaca, da bi potom kupovali čim više stvari koje nam se u pravilu i ne sviđaju i ne trebaju nam, a sve to kako bi impresionirali ljude koji nam se u stvari ne sviđaju.
Wabi-sabi nas ne uči da nam se trebaju svidjeti ljudi koji nam se ne sviđaju, uči nas da trebamo otpustiti negativnu energiju koja nas povezuje sa tom osobom i okrenuti se ljudima uz koje se osjećamo dobro.
Također, ova metoda nas uči uspostavi unutrašnjeg mira i krajnjeg zadovoljstva duha u kaosu koji nas okružuje.
Jednostavnim rječnikom- čim manje zamaranja sa nebitnim stvarima i ljudima, čim više vremena provedenog sa ljudima koje volimo i poštujemo, iskazivanje osjećaja prema tim ljudima, dok s druge strane trebamo zatomiti loše osjećaje i riječi koje su nam na umu da bismo nekoga povrijedili. Prihvaćanje svojih pogrešaka i nastavak življenja sa njima.
Autorica puno primjera minimalizma uzima iz knjige Marie Kondo (mislim da svi znaju tko je ona), no pritom vrlo razumno objašnjava da ljudi uvijek imaju izbor i ne trebaju potpuno iz života i okoline izbaciti stvari koje ih čine sretnima i zadovoljnima.
Knjiga je nešto drugačija od ostalih self-help knjiga iz razloga što ne uči o tome kako se trebamo pomiriti sa svijetom i biti ful pozitivni, već nas uči kako se pomiriti sa samim sobom, ostaviti prošlost iza sebe i živjeti u ovom trenutku.
Ljepota je u prolaznosti. A sve prolazi. I dobro i loše. Dan za danom ljudi trebaju samo nastaviti živjeti, voljeti i poštivati.
Knjiga ima na kraju svakog poglavlja zadatke sa praktičnim pitanjima i vježbama koje čitatelj može isprobati.
Koncept same knjige je nešto drugačiji i samim time atraktivniji.
Mene Japan kao zemlja kulture izrazito privlači. Privlači me ta flegmatičnost i produhovljenost stanovništva, lijepa priroda, zanimljiva kultura, tradicije i povijest.
Čitav jedan novi (a opet stari) svijet i kultura. Fascinantna je činjenica da Japanci doživljavaju izrazito duboku starost, a čitajući ovu knjigu i primjere i učenja wabi-sabija postaje jasno zbog čega je to tako.
Knjiga je zaista sjajno interpretirala japanski “wabisabijevski” pogled na svijet pisan iz pera “outsidera”, jedne Engleskinje. Upravo iz tog razloga je prilično dobro približen čitatelju.
Ocjena 4/5.
Bookworm Maja 