Prevoditelj: Dean Trdak
Broj stranica: 75
Život u svijetu koji je fokusiran na materijalno je ponekad pomalo dosadan, pa djevojčica odluči zamoliti oca da joj kupi pjesnika.
Otac ispuni želju svojoj djevojčici, dodijeli pjesniku ležaj ispod stuba i pjesnik skoro započinje sa svojom fiksacijom. Usput pomaže bratu djevojčice da osvoji curu, majci recitira stihove koji nju uzrujavaju i po kući na glas izmišlja pjesme.

Uskoro se u svijetu dešava nesmiljeno stanje- fimancijska nestabilnost. Ljudi sve više kalkuliraju. Otac postaje sve nervozniji jer mu prijeti bankrot a pjesnik šapće stihove.
Ostave pjesnika u parku. No nešto se desi među njima. Djevojčica sve manje razmišlja o materijalnom i sve više o metaforama, majka sve češće promišlja o svojoj situaciji i pravoj vrijednosti. Na sve su ih to naveli stihovi.
Vrlo ingeniozno kratko djelo koje nam metaforički približava pravo stanje umjetničkih krugova, te neprestanoj fiksaciji svijeta na financijsku dobit nauštrb umjetničkom izražavanju.
Smatram da bi svijet bio jedno besmisleno mjesto bez umjetnosti, kakva god ona bila- likovna, pjesničko stvaranje, kiparstvo…
Alfonso Cruz je istaknut portugalski autor koji često kupi brojne nagrade za svoje stvaralaštvo. Ovom knjigom je htio “običnom” čovjeku pokazati surovu realnost umjetničkog kruga. Ljudi koji su poput njega- umjetničke duše zapele u materijalističkom društvu.

Duhovito i inteligentno napisana knjižica u kojoj je puno toga rečeno na malom broju stranica. Dojmljiv je autorov smisao za metaforičko izražavanje. Sviđa mi se i objašnjenje, te statističke činjenice navedene na kraju knjige.
Ocjena 4/5.