Naklada: Vorto Palabra/ 2020.
Prevoditelj: Marijana Pasarić
Broj stranica: 291
Jeste li se ikada zapitali da li postoji još koji svijet osim ovog u kojem živimo? Postoji li neka druga dimenzija? Svijet u kojem su bajke nastale i žive.
Alice je tinejdžerka koja sa majkom Ellom živi nomadskim načinom života- sele se nekoliko puta godišnje i to prakticiraju od Aliceinog rođenja. Svaki puta kada im se u novom domu desi neka neobična nezgoda, pojave se neobični ljudi, netko ih prepozna, one sjedaju u auto i kreću na put i traženje novog doma.
Njihovo posljednje stajalište je New York u kojem se Ella naprasno skrasila sa imućnim Haroldom. Alice nije sretna u novom domu i zna da ni majka nije sretna, ali čini se da je ovaj puta sve normalno. Čini se. Sve dok Ella misteriozno nestane, a Harold otjera Alice iz svojeg doma.
Alice konačno priznaje tko joj je baka- poznata spisateljica Althea Prosepine, žena koja je napisala knjigu “Daleka zemlja”, knjigu koju je nemoguće pronaći. Najčudnije od svega je to što Alice ne zna ništa o knjizi, a baku nije upoznala.
Uz pomoć svojeg čudnovatog prijatelja Fincha, Alice kreće u potragu za majkom. Kako se sve više približavaju bakinom imanju Ljeskov lug, tako stvari postaju sve neobičnije, strašnije, a ljudi koje susreću na svojem putu su krajnje užasni i okrutni.
Kamo će ih odvesti put? Zašto je Alice tako neobična i hladna? Što se krije iza Daleke zemlje? Tko je u stvari Alice, a tko Althea?
Kako to obično biva- pročitam brdo negativnih komentara i osvrta na ovu knjigu prije par mjeseci. Ipak, odlučim ju pročitati jer volim sama donjeti svoj sud o knjizi.
Knjiga je osebujna. Započinje kao neki young adult roman, ne previše zanimljiv, a radnja se sve više pretvara u bajku. I to ne bilo kakvu bajku, već neku užasnu, bez sretnih zbivanja.
Lucidni i psihodelični opisi u knjizi su vrlo zanimljivi jer čitateljevu maštu potpiruju i čitatelj počinje preispitivati svoju moć zapažanja. Sve je u detaljima koji zaokružuju priču.
Ovo je bajka koja to nije. Vrlo zanimljiv koncept pisanja. Mješavina fantasy i YA romana.
Neću reći da me knjiga držala od početka do kraja u neizvjesnosti jer nije. Početak je malo “klimav” i mlak, ali razvoj radnje me jako zainteresirao.
Sviđa mi se sposobnost autorice da stvori jedan sasvim novi svijet- svijet bajki. Svijet pripovijedanja i tkanja priča.
Teško je dati konstruktivnu kritiku na ovaj roman, teško je napisati kratak sadržaj jer je toliko puno toga sadržano između korica da je teško razlučiti što je bitno, a što nije. A čitanjem knjige i približavanjem njezimom kraju, čitatelj osjeti tjeskobu i ne želi da ova priča završi. Želi da Tkalja nastavi tkati priču unedogled.
Što se tiče samih korica, Vorto Palabra nas redovito uveseljava sa ovako lijepim i bajkovitim coverima, mekanim na dodir. Savršeno dočarava priču koja je ispletena unutar korica.
Ocjena 4/5.
Bookworm Maja 