Naklada: Ljevak/ 2019.
Prevoditelj: Anja Majnarić
Broj stranica: 344
Živimo u doba kada uzimamo većinu stvari “zdravo za gotovo”. Brz tempo života i pokušaji olakšavanja svakodnevnice i zarade čine se normalnim. Pritom tek rijetki razmišljaju o dugotrajnim posljedicama. O posljedicama za našu Zemlju i budućnost naših potomaka.
2017. je godina i šezdesetsedmogodišnja Signe se uputi u misiju protesta. Želi osujetiti planove prodaje norveškog leda i transportiranje u bogate zemlje. Njezin cilj je njezin bivši muškarac, muškarac koji joj je bio sve dok se nisu počele primjećivati razlike u njihovim pogledima na svijet.
Signe je uvijek u stanju pripravnosti i uvijek za borbu očuvanja prirode kao takve. Za očuvanje norveških ledenjaka i smanjenje uplitanja ljudskih ruku u ono što je priroda izgradila. Unatoč godinama, Signe isplovljava na svojem brodu “Plavetnilo” i započinje kvrgavo i mučno putovanje iz sjeverne Norveške do Francuske. Do osobe koja joj je jednom bila sve, a sada je sve ono protiv čega se Signe bori.
2041. godina i David sa svojom kćeri Lou bježi u izbjeglički kamp. Iza njih je ostalo opožareno mjesto gdje je David radio u tvornici desalinizacije morske vode. Iza njih su ostali supruga Anne i sinčić August.
U 2041. godini pitka voda je tekuće blago. Gotovo da je nema. Svi ju traže, suša vlada već godinama. Sa sušom dolazi smanjena proizvodnja, poljoprivreda se predaje, ljudi bježe… David i Lou svakodnevno u kampu iščekuju Anne i Augusta, no oni neće doći. Usprkos svoj nadi, David duboko u sebi zna da su stradali u požaru.
Da bi skratili svoje duge dane, počinju šetati i istraživati i u jednom vrtu naiđu na brod- “Plavetnilo”. Njihov san o putovanju kroz vodu započinje i to je ono što ih drži na životu u teškim trenucima.
Trenutno je 2020. godina. Svijet se susreo sa ljutnjom Majke Zemlje- od virusa koji je blokirao sve, krize nastale uslijed toga, pa sve do potresa, požara i ostalih nepogoda. Svijet mora stati. Mi moramo stati i razmisliti. O budućnosti nas kao pojedinaca, o budućnosti naše djece i njihove djece. Mi moramo shvatiti da financijska dobit nije ono najbitnije. Trebamo očuvati svoj planet i spriječiti propadanje istog. Trebamo učiti naše mlade na poštovanje svake vlati trave i svake kapi kiše. Tu je s razlogom. Možda je jednom neće biti.
Maja Lunde je divna mlada autorica s čijim radom sam se susrela u knjizi “Povijest pčela”. Autorica je vrlo dobro upoznata sa problemima današnjice i vrlo aktivna u poticanju na razmišljanje o ekologiji.
“Plavetnilo” je impresivno i ambiciozno djelo koje me zadivilo i, moram priznati, malčice zastrašilo. Voda- nešto što uzimamo zdravo za gotovo. Nešto što je sveprisutno- mogla bi nestati.
Primjećujemo i sami velike razlike u godišnjim dobima danas i prije desetak godina. Poanta je da je globalno zatopljenje uzelo maha, a ljudi ignoriraju to.
Briga za planet i okoliš nam treba biti bitna. Ekologija je budućnost, a znanost se treba posvetiti pokušajima da se Zemlji olakša. Mi moramo biti manje sebični i razmišljati više o budućnosti i svemu oko sebe.
Knjigu definitivno preporučam. Tjera na razmišljanje i zabrinutost. Duboko me se dojmila i odlučila sam krenuti od sebe i započeti sa reciklažom i “zero waste” tehnikom življenja.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 