Ragnar Jonasson- Napuklina

Naklada: Znanje / 2020.
Prevoditelj: Zrinka Pavlić
Broj stranica: 284

Nekako mi u posljednje vrijeme pod ruke stižu knjige u čijoj radnji se spominje misteriozna bolest koja zahtijeva karantenu. Coincidence?
Čak sam pomislila da je ova knjiga napisana zbog karantene u kojoj se svijet našao ove godine. No, knjiga je napisana 2012. godine (provjerila sam😅), pa ako nije proročka, definitivno je zanimljiva podudarnost.

Radnja se dešava na hladnom Islandu. Na Islandu sa svom njegovom surovom prirodom i nesmiljenom klimom. A knjiga se zaista ističe među drugima iz razloga što je baš tipično islandski uvrnuta.
Više slučajeva koji čitatelja zbunjuju i zbog kojih se tjeraš čitati dalje.

Ari Thor je policajac u gradiću kojeg je poharala neobična bolest koja se lako prenosi, a stopa smrtnosti zaraženih je visoka. Gradić je uveden u karantenu pa Ari odlučuje iz naftalina izvući slučaj trovanja mlade žene u obližnjem mjestu. Slučaj iz 1956. godine. Slučaj izaziva jezu zbog silnih nepodudarnosti stvarnog stanja i svjedočenja, i onoga što javnost zna o tome.

“Budućnost joj se činila kao još nenapisana knjiga s pregršt otvorenih mogućnosti.”

Istovremeno se u većem gradu dešava otmica malog djeteta. Otmica biva brzo riješena, no glavna vijest postaje ubojstvo sina bivšeg političara i najboljeg prijatelja trenutnom premijeru.
Zvuči zamršeno. I jest zamršeno.

Isrun je novinarka koja se hvata u koštac sa vijestima o otmici i ubojstvu. Doznaje činjenice koje drugi ne znaju, a istovremeno surađuje i sa Arijem Thorom na slučaju iz 1956.

“Bijes ga je preplavljivao, gaseći usput svaki osjećaj ljubavi ili suosjećanja.”

Vrlo zanimljiv roman. Roman koji unatoč svojoj nedorečenosti vuče čitatelja na čitanje i razmišljanje, na traženje rješenja.

Već sam pročitala nekoliko islandskih krimića i puno skandinavskih i moram priznati da su islanđani puno hrabriji u pisanju nečega toliko kompliciranog , nečega što je potpuno različito, sa tek graničnim dodirima, a u stvari vrlo povezano.

“Ljudi vole kada se ispostavi da je pravda spora, ali dostižna.”

Sviđa mi se dubina kojom se ide u karakter likova, te opisi nesmiljenog krajolika hladnog Islanda. Guglala sam cijelo vrijeme, željela sam vidjeti i Siglufjorđur i Hedinsfjordur. I moram priznati da bih rado posjetila ta mjesta.

Naravno, tu je i doticaj sa temom karantene koja je opisana jednostavno, bez kompliciranja i dramatiziranja. Izgleda da se islanđani jako dobro nose sa kriznim situacijama.

Stil pisanja nije zamoran, malo je kompliciran, ali sama knjiga je lako čitljiva.

Ocjena 4/5.