R. J. Palacio- Auggie i ja

Naklada: Fokus komunikacije/ 2017.
Prevoditelj: Tamara Kunić
Broj stranica: 277

Nakon što sam pročitala književni fenomen zvan “Čudo” i oduševila se njime, morala sam pročitati i “Auggie i ja”. Knjiga nije nastavak “Čuda”, već svojevrsna priča iza kulisa. Priča troje djece koji su, svaki na svoj način, povezani sa dječakom čudom- Auggijem.

Julian je dječak koji je od samog početka Augustovog dolaska u novu školu bio netrepeljiv prema njemu. Iako se Julianu činilo da su šale bezopasne- nisu bile. A iako se činilo da Julian mrzi dječaka, nije ga mrzio- bojao ga se.
Zanimljiva je Julianova priča, kao i priča njegove bake, te pouka koju dječak izvlači iz nje. Počinje shvaćati svoje pogreške i iskreno se kajati.

“Za dobro prijateljstvo treba se malo više potruditi.”

Christoper je dječak koji je bio najbolji Augustov prijatelj od rođenja. Uvijek mu je bio podrška, sve do selidbe u udaljeni grad kada se počeo udaljavati od Auggieja.
Pomalo se i srameći svojeg prijatelja i njegovog izgleda, a i samoga sebe jer se tako osjeća, Christoper izbjegava Augusta.
Nakon nesreće koju doživljava njegova majka, Christopher se nekom neobičnom “višom” silom poveže sa svojim starim prijateljem koji mu pruža nevjerojatnu podršku.

“Uvijek izaberi ljubaznost.”

Charlotte je jedna od učenika odabranih kao “odbor za doček Auggieja” u novu školu. Pristojna, marljiva i nenametljiva djevojčica koja je isprva, iako zatečena njegovim izgledom, ljubazna prema Auggieju više iz straha mego ljubaznosti. S vremenom shvati da vanjština nije ono što je bitno na čovjeku- bitno je ono kakav je on zaista u duši.

“Ako ne gledamo u svoju prošlost, od nje nećemo ništa naučiti.”

U ovoj knjizi je Auggie potpuno sporedan lik, ali lik koji na neki način utječe na svakog od likova koji su glavni u pojedinom poglavlju. Sve to knjigu čini još i zanimljivijom. Ne samo djeci već i odraslim ljudima.

“Novi početak daje nam priliku da bolje sagledamo prošlost i stvari koje smo činili, te da ono što smo naučili primijenimo u budućnosti.”

Vrlo lijepo i zanimljivo, nadahnuto pisana knjiga o djeci koja se nose sa svojim ranim tinejdžerskim godinama i različitostima. Vrlo inteligentno i duhovito djelo koje bih svakako, zajedno sa “Čudom”, uvrstila u obaveznu lektiru osnovnoškolaca.

Djecu se treba učiti da biti drugačiji nije loše i da se ne treba bojati razgovarati o životu i svime što on nosi.
Isto tako treba biti zahvalan na svakoj sitnici koju nam život pruža, jer sitnice su ono što nas čini velikima.

Ocjena 5/5.