Naklada: Znanje/ 2020.
Prevoditelj: Selma Muftić Pustički
Broj stranica: 337
Sudar svjetova je uvijek neobično zanimljiv. Želje i stvarnost često potkopaju jedno drugo.
Nakon burne noći, Lylina prijateljica naziva joj oca jer je Lyla u dosta lošem stanju zbog alkohola. Tom, Lylin otac, odlazi po nju i čitave noći bdije nad njom. Ujutro doznaje užasnu činjenicu- Lyla je fotografirana polugola, a uz fotografiju je napisan rasistički komentar.
Fotografija obiđe internet, pa tako dođe i do Nine, majke dečka Fincha koji je fotkao Lylu. Nina se prestravi- manje zbog toga kako će to utjecati na budućnost njezinog sina, a više zbog činjenice da je tako bezosjećajan. No, ostaje sama u tome jer Fincha otac svom snagom želi zaštititi i spasiti od bilo kakvih sankcija, pa čak je spreman i na podmićivanje.
“Žudila sam za povratkom u prošlost. Da učinim sve drugačije. Da dam Finchu manje materijalnih stvari, a više svog vremena. Više bih se trudila razgovarati s njim, čak i kad on to nije htio.”
Svijet bogatih i imućnih, svijet ljudi koji dobivaju sve što požele se susreće sa svijetom onih koji se moraju dobrano potruditi da bi dobili bilo što.
No, ono što je zanimljivo je to da se Nina nikada nije ugodno osjećala zbog svojeg novopečenog bogatstva, a njezin sin ga prihvaća zdravo za gotovo, dok suprug inzistira na iskorištavanju istog.
Nina i Tom se upoznaju i djeci daju priliku da razgovaraju, no ono što ne znaju jest činjenica da su Finch i Lyla zaljubljeni. Ipak, Nina i Tom postaju prijatelji, a ona treba prijatelja zbog netrepeljivog supruga koji stalno izbiva.
“Sve što smo ikad željeli” je knjiga koja je pisana vrlo jednostavnim i privlačnim stilom, knjiga uz koju imate nagon okretati stranice i polako upijati sve što se dešava u knjizi. A dešava se puno toga zanimljivog. Sviđa mi se sposobnost autorice da toliko slikovito opiše emocije i stanje uma svojih likova. Svi oni su nadasve zanimljivi i posebni likovi, likovi koji prirastu srcu čitatelju.
“Pravda nije samo ono što neka osoba zaslužuje, već i ono što toj osobi treba.”
Knjiga mi je bila baš lijepa i zanimljiva, prepuna osjećaja i lijepih opisa, jednostavno okarakteriziranim likovima… Prava Emily Griffin.
Sviđa mi se njezino skakanje u poglavljima, ta sposobnost da se izražava sukladno sa likom o kojem piše.
Sigurna sam da ste već imali priliku čitati neku od autoričinih knjiga još u nakladi Algoritma. Ja sam ih čitala prije par godina i ova knjiga je tipičan njezin stil. Romantično i nadahnuto štivo, lijepi opisi, jednostavna karakterizacija, divan cover, odličan prijevod… Nemam uopće zamjerki.
“Svi imaju neku priču.”
Život nam često nosi nova iznenađenja i nove izazove. Čovjek treba biti spreman uhvatiti ih i prihvatiti. Puno puta su neugodni i nezavidni, ali ima i onih zbog kojih vrijedi malo istrpjeti i uživati, jer želje se ostvaruju.
Naučiti opraštati je pravi izazov, ali da bi se suočio s njime, čovjek mora biti otvorenog uma, prisjećajući se stalno činjenice da je i on samo čovjek kao i svi oko njega.
Biti roditelj donosi sa sobom mnoge izazove. Pokušavati dovesti dijete na pravi put bez osjećaja krivnje je gotovo nemoguće.
Knjigu vam preporučam. Uživat ćete.
Ocjena 4,5/5.
Bookworm Maja 