Naklada: Fokus komunikacije/ 2020.
Prevoditelj: Nika Perić
Broj stranica: 295
Znate onaj trenutak kada se sve čini savršenim? Kada je sve na svojem mjestu i čini vam se kao da ste nedodirljivi, a iz svake vaše pore izvire radost zbog toga?
Upravo tako su se osjećale sestre Rumi i Lea u trenutku kada su s majkom putovale u školu i smišljale novi stih za svoju pjesmu “Ljeto. Ptica. Plavo.”. I upravo tada je završio taj trenutak. Trenutak u kojem su doživjele prometnu nesreću, a iz koje se Lea nije izvukla živa.
Tuga i bol koje su prožele živote majke i kćeri koje su preživjele, osjećaj krivnje i nedostatak razumijevanja- između njih dvije je unio razdor. Majka šalje Rumi daleko od doma, na Havaje kod svoje sestre Ani.
Netrepeljiva i kruta osobnost prijeći Rumi da drugi steknu naklonost prema njoj.
“Osjećam da mi sjećanja blijede. Mutnija su nego što su bila. A ako se ne mogu sjetiti ni majice koju je nosila kad je umrla, kako ću se sjetiti važnijih stvari? Onih koje nešto znače? Zato moram biti sigurna da se dobro sjećam. Moram biti sigurna da se svega dobro sjećam.”
Polako se opuštajući, Rumi se sprijatelji sa susjedom Kaijem, dečkom svojih godina, i gospodinom Watanabijem, starcem koji joj dopušta da s njim sluša glazbu, a uskoro joj pruža šansu da svira na njegovim instrumentima.
Rumi odlučuje ispuniti posljednju Leinu želju i završiti pjesmu na kojoj su započele raditi. Unatoč tome što joj je neizmjerno bolno svirati i pjevati bez sestre, Rumi održi svoje obećanje.
Uskoro daje šansu majci da se ispriča i iskupi za ponašanje.
“Živiš samo trenutak- jedan jedini trenutak. Zatim više nisi važan. Jer postoje godine prošlosti i godine budućnosti, a svi smo mi mjehurić u vremenu- nalet vode koji čeka kako bi ostavio trag u pijesku, samo da bi ga izbrisali valovi koji dolaze nakon nas.”
Iako naslov zvuči kao tipično ljetno ljubavno štivo, ova knjiga to nije. Ovo je vrlo teška i bolna priča o preživljavanju i nošenju sa boli i tugom, o obećanju i obiteljima, ljubavi. O životu i smrti.
Tematika je vrlo zanimljiva, a sama zamisao o romanu je inspirativna. Na žalost, roman me se nije dojmio u tolikoj mjeri, iako sinopsis zvuči zanimljiv. Pomalo klišejizirani detalji i opisi, naporan glavni lik i nedostatak kvalitetnih dijaloga su me odbili od knjige.
No, unatoč tome, roman je dirljiv i upečatljiv, a autoričina sposobnost lirskog izražavanja je nadasve impresivna. Likovi su snažni karakteri, te vrlo dobro ukomponirani u samu radnju.
Sviđa mi se i poigravanje sa različitim podrijetlom likova koje naprosto ne možete smjestiti u samo jednu nacionalnost ili rasu, svi su posebni, svi su drugačiji.
Ocjena 3/5.
Bookworm Maja 