distopija · Nekategorizirano

Niccolo Ammaniti- Anna

Naklada: Vorto Palabra/ 2020.
Prevoditelj: Snježana Husić
Broj stranica: 239

Svijet je poharan neobičnim i fatalnim virusom od kojeg umiru samo odrasle osobe. Djeca se ne mogu zaraziti. S vremenom svijet postaje olupina prijašnjeg svijeta. Postaje opustošen i poharan divljom djecom.

Anna i njezin brat Astor žive u kući u kojoj im je preminula majka, sa bilježnicom naslovljenom “Važno” u kojoj im je ostavila upute za život bez nje- znala da će prije ili kasnije umrijeti.

“Život nam ne pripada, on teče kroz nas.”

Godine su prošle, a djevojčica Anna se i dalje uspijeva brinuti za mlađeg brata, traži hranu, lijekove i preživljava pustoš koju je virus ostavio za sobom.
No, ona i brat nisu jedini preživjeli, ima tu još puno djece koji se snalaze kako znaju, a čak i tvore skupine koje postaju sve divlje i sve okrutnije.

“Na kraju nije važno koliko je život dug, nego kako ga proživiš. Ako dobro proživiš čitav život, kratak vrijedi koliko i dug. Zar ne?”

U jednom Anninom pohodu na potragu za lijekovima i hranom, Astor biva odveden u skupinu divlje djece, te Anna treba pomoć da ga vrati. A pomoć pronalazi u dječaku Pietru i psu kojeg nazivaju Maza.

“Što je ljubav saznaš tek kad ti je oduzmu. Ljubav je odsutnost.”

Svijet kakav smo znali nestao je prije par mjeseci. Sve se promijenilo. I mi smo se promijenili. Ono što je prije bilo normalno je nestalo, stigla je nova normalnost.
Uvijek kad čitam distopiju i knjige o virusima shvaćam da nas jako malo dijeli od sličnog scenarija.

“Mjera je ljubavi voljeti bez mjere.”

Prvi puta sam se susrela sa pisanjem ovog autora i zaista divno piše. Maštovito i rječito, Ammaniti je izvrstan prozaist. Knjiga je pravo štivo koje će držati pažnju, a korice mame čitatelja da ih čim prije uzme u ruke.

“I malo-pomalo, iste one razlike koje su ih privukle jedno k drugom pretvorile su se u jaz koji ih je sa svakim danom sve više razdvajao. Bez riječi su pustili da se jaz produbi, sigurni da nijedno od njih dvoje ne bi znalo premostiti ga.”

Knjiga se može shvatiti doslovno i preneseno. Jer ta djeca prikazuju surovu ljudsku narav kada se čovjek nađe pred izazovom i zidom, njegovo snalaženje i odbacivanje svih pravila ponašanja. Istinska ljudska bit je upravo ono što nam prikazuju djeca iz ove knjige.

Oduševila sam se knjigom i nadam se da je ovo tek početak mojeg druženja sa odličnim autorom. A nekako se nadam da bih mogla čitati nastavak Annine, Astorove i Mazine pustolovine i preživljavanja. Želim vidjeti čitavu njihovu priču.

Ocjena 5/5.

Komentiraj