Naklada: Fraktura/ 2019.
Prevoditelj: Sandra Ljubas
Broj stranica: 381
U elitnoj stochlomskoj školi dogodio se masakr. Maja Norberg, i sama sudionica u pucnjavi, jedna je od preživjelih. Optužena da je čitav zločinački plan bio njezina, i ideja Sebastiana, egzekutora svojih srednjoškolskih kolega.
Mjesecima kasnije započinje suđenje Maji, djevojci koja je u trenutcima pucnjave odrasla, izgubila prijatelje i dečka. Njezino suđenje postaje izvrtanje istine i pogrešno shvaćene poslane poruke dvoje tinejdžera.
“Ponekad kad spavam, sanjam o tome. I o tome kako je bilo točno prije nego što su došli. Sanjam kako držim ruku na mjestu krvarenja, kako mi on leži u krilu, a ja stišćem što jače mogu. Ne mogu zaustaviti krvarenje koliko god da pritišćem. To je kao da pokušavam zadržati vodu koja štrca iz otrgnute slavine. Jeste li znali to, da i krv može štrcati? Da ju je nemoguće zaustaviti rukama?”
Prava pitanja su- tko je zaista krivac? Koliko daleko ide ljudsko povjerenje? Gdje završava zloba? Što se skriva u neizrečenim prijetnjama i što se dešavalo u minutama koje su prethodile zločinu?
Svijet stochlomske zlatne mladeži je vrlo buran, često ispunjen drogom, alkoholom i nerazumljivim nasiljem. A sve to izvire iz nezadovoljstva obiteljskom situacijom, netrepeljivosti u odnosu djece i roditelja, razmaženošću i umišljenim ponašanjem prema onima koji su slabijeg imovinskog stanja. I nije bitan IQ, bitna je cifra na računima, veličina jahte, automobili i vile.
“Ne želim biti iznenađena, želim biti spremna na sve.”
Dakle, očito je da ovo nije još jedna ‘obična’ recenzija. Ovo je jedan osvrt bez velikog opisivanja radnje, jer radnju je teško sažeti u nekoliko rečenica. Ova priča je nešto puno više i puno veće.
Polagano odmotavanje klupka laži, obmana i osuda. Na vidjelo izlazi istinska ljudska zloba i kratkovidnost.
“Ljude ne zanima što drugi kažu ili što drugi misle ili kroz što su prošli, do kakvih su zaključaka došli. Ljude samo zanima ono što već misle da znaju.”
Malo se sramim činjenice da mi je knjiga stajala na polici godinu dana prije nego sam ju uzela za čitanje. Razlozi su bili posve bezvezni, poput manjka vremena, opširnosti štiva i slično. I onda iznenadim sama sebe i pročitam knjigu kroz dva dana. Zašto? Jer ju naprosto nisam mogla ispustiti iz ruku. Sa svakim završenim poglavljem nastavljala sam čitati dalje jer sam željela znati što se dalje dešavalo.
Knjiga je izuzetan triler koji zbog stila pisanja, kao opisivanja i razmišljanja mlade Maje, zvuči vrlo zanimljivo i mladenački, a istodobno izaziva podvojene osjećaje u čitatelju prema glavnom liku.
Problemi koji su opisani u knjizi koče sve naše predrasude i tjeraju na razmišljanje.
“Postoje riječi koje možemo osjetiti u cijelome tijelu. Riječi mogu probuditi osjećaj koji pripada nekom drugom dijelu mozga, a ne onome kojemu mislimo da pripadaju.”
Sviđa mi se što se autorica dotakla i problema rasizma i imigranata, te ih prikazala vrlo realno i ‘normalno’.
Likovi su u jednu ruku groteskno opisani zbog svojeg ponašanja prema drugima, dok s druge strane se čine sasvim realističnima, sa logičnim postupcima.
Sam zločin u pravilu i nije izravno opisan, već istraga, suđenje i sve što je dovelo do istog nas lagano usmjerava prema zaključcima kako je to zaista izgledalo.
Zanimljivo je da prema Maji istovremeno osjećate odbojnost i zgražanje, te suosjećanje i preispitujete se je li zaista toliko naivna.
Knjiga je genijalna. Jedan od najboljih trilera ikad pročitanih. Oduzela me. Preporučam!
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 