Naklada: Egmont Hrvatska/ 2020.
Prevoditelj: Marija Perišić
Broj stranica: 328
Johnov obrat u životu desio se kada je slučajno zalutao u neobičan kafić Zašto. Sve što je do tada predstavljalo svakodnevnicu nestalo je, a njegov život tek započinje.
Deset godina kasnije, na jednom putovanju po Havajima, John opet nailazi na kafić Zašto. Razdragan zbog zahvalnosti i uspomena, i sretan što vidi Casey i Mikea, pristaje pomoći jednoj osobi koja stiže u kafić.
Neurotična, nervozna i zbunjena Jessica, nakon početne skepse, ipak prihvaća jelovnik sa pitanjima.
“Možeš otići ako želiš. Nije problem. No predosjećam da bi sad trebala biti baš ovdje. Osjećaš li ti isto?”
Njezin dotadašnji život i nezadovoljstvo istim izvire iz svake njezine pore, a ekipa iz kafića joj nudi pitanja na koja sama mora odgovoriti. U pravilu jednostavna pitanja, sa jednostavnim odgovorima, o životu i budućnosti koju ljudi vole zakomplicirati bez razloga. Svaki savjet pršti pozitivom, a Jessica se uz pomoć sedmogodišnje Emme odluči i na učenje surfanja.
“Svemir nije osvetoljubiv nego nevjerojatno velikodušan. U skladu s našim djelima, mislima i namjerama, daje nam baš ono što mu pokazujemo da želimo.”
I dok Jessica tek započinje svoj novi život, John koji godinama već uspijeva živjeti onako kako želi i uspijeva biti sretan, dobiva nove lekcije, novo ‘unapređenje’ u savjetima, uspinje se na ljestvici.
“Često je onima koji najviše daju najteže nešto primiti.”
Njihov život postaje čistiji i razumniji, vedriji i logičniji. Jer kada se osoba riješi suvišnih stvari, negativnih ljudi i očekivanja, preostaju samo istinske želje i lakoća nošenja sa stvarima koje voli i živi. Cijena takvog napretka možda i nije uvijek po volji ljudi koji tu osobu okružuju, no to u stvari i nije bitno. Jer jedina osoba kojoj se treba svidjeti je isključivo on sam.
“Kad nam nije dobro, odlazimo. Bježimo. I za to treba hrabrosti. Treba biti hrabar da odeš iz situacije koja nije ono što želiš, posebice kad si svaki dan povrijeđen… to je hrabro.”
Život ima svojih uspona i padova. I kada nam ide loše, uvijek trebamo razmišljati o tome da će se taj val lošega prije ili kasnije razbiti o obalu i naići će povlačenje. Stvari će krenuti na dobro.
“Tko sam ja da to ne učinim.”
Sviđa mi se jednostavnost i čistoća činjenica i primjera iznijetih u knjizi. Njihova posebnost i životnost čine knjigu drugačijom od ostalih self-help knjiga. Pisana stilom jednostavnog romana o otkrivanju samog sebe, u suštini čitatelja tjera na razmišljanje o stvarima za koje vrijedi voditi borbe, o biranju svojeg puta i prestanku brige o drugima i njihovom mišljenju.
John Strelecky se može podičiti jednostavnim i transparentnim pisanjem koje, bez velikih kompliciranja, čitatelja vodi u njegovo istinsko JA i načinu na koji može stići do odgovora na pitanje ‘zašto postojimo’ i ‘zašto smo ovdje’.
Bookworm Maja 