Ali Smith- Jesen

Naklada: Vuković&Runjić/ 2019.
Prevoditelj: Dinko Telećan
Broj stranica: 240

Ovo je jedna od onih knjiga kojima nikako ne možete napisati kratak sadržaj.
Zašto?
Zato jer ova knjiga nema nekog kronološkog reda i nemoguće je suvislo i bez spojlanja radnje opisati knjigu.

“Umorna sam. Umorna sam od žučljivosti. Umorna sam od gnjeva. Umorna sam od podlosti. Umorna sam od sebičnosti. Umorna sam od ljudi koji više ne mare za to da li im lažu. Umorna sam od toga da me tjeraju da budem ovako ustrašena. Umorna sam od nesnošljivosti. Umorna sam od nedušnosti.”

Elisabeth opisuje svoje prijateljstvo sa Danielom. Prijateljstvo koje traje od njezinih ranih godina, pa sve do Danielovog boravka u staračkom domu. Njegovo poučavanje i njezin užitak u društvu tog starijeg čovjeka. Čovjeka čija duša i srce su potpuno otvoreni i bez imalo mjesta za mržnju i netrepeljivost.

“Uvijek čitaj nešto. Čak i kad fizički ne čitamo. Kako ćemo inače čitati svijet? Razmišljaj o tome kao o konstanti.”

Knjiga je pisana poetski, metaforički, uz brojne nagovještaje ljudskog nezadovoljstva brexitom. Sam taj potez je imao ogromne posljedice na stanovništvo. Njihova sjećanja iz prošlosti su u potpunoj suprotnosti sa dešavanjima u sadašnjosti.

“Minutu prije bio je lipanj. Vrijeme je sada rujan. Usjevi su visoki, uskoro će viti posjećeni, blistavi su, zlatni.”

Knjiga je ovo o emocijama koje pojedinac razvija u sebi i na čijim temeljima živi. O sjećanjima i mislima, a koje izviru iz svake riječi.
Knjiga o životu i odanosti prije svega.
Sviđa mi se kako se autorica uredno i vedro poigrava temom diskriminacije po mnogim aspektima, pritom bez osuđivanja odbacuje isto. Kao da nema mjesta za diskriminaciju. Kao da diskriminacija ne zavrjeđuje biti spomenuta.

“Moć laži. Uvijek je zavodljiva onima koji nemaju moć.”

Neki paralelni duhovni svijet koji izgleda psihodelično kada čitate knjigu, no u pravilu to su razmišljanja jedne osobe kojoj je u životu umjetnost i ljubav predstavljala i bila čitav jedan svijet. Sve.

“Listopad prolazi u tren oka. Teške jabuke koje su prije koji čas visjele sa stabla nestale su, a lišće je požutjelo i prorijedilo se. Mraz je milijune stabala po cijeloj zemlji prometnuo u blještavilo. Stabla koja nisu zimzelena pretvorila su se u spoj lijepoga i drečavog s lišćem koje je crveno, narančasto, zlatno, zatim smeđe, a onda ga nema.“

Borba i živost, umor i lutanje- sve to čini ovaj roman posebnim. Roman koji je zaista izvanredan. Vjerovala sam da neće biti nešto posebno, ali prevarila sam se.
Predivno i slikovito opisano,vjerno dočarani likovi i umjetnost prikazana kao stup života, kao nešto nužno i apsolutno bezgranično potrebno.

Sviđa mi se što su u knjigu umetnuti stihovi. Ogoljene riječi pisane iz dubine misli osobe kojoj ne preostaje puno vremena.
Impresivna knjiga koju sam s guštom pročitala kroz dan-dva.

Ocjena 5/5.