drama

Elif Shafak- 10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu

Naklada: Hena Com/ 2019.
Prevoditelj: Mirna Čubranić
Broj stranica: 335

Ima tih knjiga, tih autora, čiji rad vam se ureže u svijest, u vašu nutrinu. Te knjige, priče koje vam mijenjaju pogled na svijet. Ta životnost i dubina. Ta iskrenost i čežnja.
Elif Shafak me zapanjila već sa knjigom ‘Kopile Istanbula’, a dugo vremena sam tražila neku njezinu knjigu i pronašla konačno ’10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu’. Knjiga me raskolila, razdijelila, slomila i oduševila.

Svaka stranica i svaka zasebna priča u ovoj knjizi čine jednu zaista posebnu i čudesnu priču o Leili Tekili i onih 10 minuta i 38 sekundi koliko ljudski mozak radi nakon smrti. U tim minutama čitav život proletio je njezinim mislima. Grubo, iskreno i bolno, a opet sa dozom neobičnog zajedništva i ljubavi. O njezinom srcu, umu i tijelu. O njezinim prijateljima koju su ju voljeli i poštivali.

“Svoje sjećanje smatrala je grobljem: u njemu su svaki u svom grobu bili zakopani dijelovi njezina života, a ona ih nije željela oživjeti.”

Težak život Leile od samog njezinog djetinjstva, pa do odrasle dobi kada je prisiljena raditi u bordelu da preživi. Njezina neobična prijateljstva sa neobičnim ljudima. Dokaz da usprkos izgledu, rasi i spolu- svi smo isti ispod kože, od krvi i mesa. Svi plačemo kada smo tužni. Svi se smijemo kada smo sretni. Svi osjećamo.

“Uživajući u kadenci njegova glasa, mogla ga je slušati satima i nikad joj ne bi dosadilo. U njegovoj prisutnosti obuzimao ju je gotovo zaboravljeni osjećaj bezbrižnosti. Nada, koju se dotad smatrala nesposobnom ikad više osjetiti, nagrnula joj je žilama i natjerala srce da brže zakuca.”

Ovo je priča o pet duša koje su se oslobodile zahvaljujući velikom srcu Leile i njezinoj snazi koja je tu neobičnu skupinu držala zajedno čak i kada je već preminula. Njihovi putevi koji su ih doveli do Leile, njihovo prijateljstvo i zajedništvo su impresivni.
Neprilagođeni, drukčiji, odbačeni od društva i posebni. Mali, a tako veliki ljudi.

“Tuga je lastavica. Jednog se dana probudiš i misliš da je otišla, ali samo je odletjela negdje drugdje i grije perje. Prije ili kasnije, vratit će se i ponovno ti se smjestiti u srce.”

U tijeku čitanja knjiga je u meni izazivala košmar osjećaja, u prvom redu žaljenje. Ali kako sam sve dalje čitala, sve više sam osjećala ponos. Ponos zbog tog velikog duha Leile, ponos zbog istupanja i zauzimanja za sebe i druge, ponos zbog toga jer bez obzira na to što se prostituirala, bila je čiste duše.

Elif me opet oborila s nogu. Njezine knjige su štiva nakon kojih nitko ne ostaje isti. Štiva koja nas mijenjaju. Trebalo mi je malo da se saberem, da splasne ta naježenost koju sam osjećala čitajući knjigu.
Duboka i atmosferična knjiga. Knjiga prepuna života i svega što on donosi sa sobom.

Ocjena: 5/5.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s