Naklada: Znanje/ 2019.
Prevoditelj: Ana Silić
Broj stranica: 300
Već na prvim stranicama ove knjige sve mi je izgledalo kao nešto poznato, neki deja vu. Nešto slično knjizi koju sam čitala. Sve dalje, sve više osjećala sam poznatu jezu. Jezu koja me progonila kroz čitavu knjigu “Ono” izvrsnog Stephena Kinga.
“Mislim da to kako se ponašamo za života ne utječe na ono što se događa nakon smrti. Ni na dobar ni na loš način. Ali itekako utječe na sve dok smo živi. Utječe na druge ljude. Zato se uvijek trebaš truditi da budeš dobar prema svima.”
Mala ekipa dvanaestogodišnjaka- Debeli Gav, Metalni Mickey, Hoppo, Nicky i Eddie.
Njihova priča o neugodnim događajima započinje u zabavnom parku gdje Eddie svjedoči stravičnoj nesreći u kojoj djevojka biva teško unakažena, a preživi zahvaljujući Eddieju i gospodinu Halloranu, osobi toliko neobičnoj izgledom, koliko i karakterom.
Upravo Halloran daje Eddieju ideju za igru sa svojim društvom- komunikacija pomoću crtanja kredom.
Počinju se dešavati neobično prikladne nesreće ljudima koji su na ovaj ili onaj način činile nešto loše. A sve to prate crteži kredom. Samo što ove crteže pravi netko drugi. Eddie počinje viđati mrtve ljude koji mu se obraćaju sa porukama, a nakon njih ostaju samo crteži kredom.
“Neke stvari u životu možete mijenjati- svoju težinu, izgled, čak i svoje ime- ali postoje i one koje nikakve želje, pokušaji i trud ne mogu promijeniti. Te su stvari one koje nas oblikuju. Ne ono što možemo mijenjati, već ono što ne možemo.”
Svi ti mrtvi optužuju samo jednu osobu- čovjeka od krede. No tko je zaista čovjek od krede? Od čega bježi Eddie i zašto popušta Mikeu tridesetak godina nakon događaja koji su ih sve obilježili? Što se skriva iza svega toga?
Prije koji mjesec pročitala sam knjigu Skrovište ove sjajne britanske autorice i znala sam da moram nabaviti i Čovjeka od krede. Autorica je izvrstan pripovjedač, a njezina sposobnost stvaranja neugodom i jezom proteže atmosfere je i više no impresivna. Svakako u rangu Stephena Kinga.
“Principi su dobri. Ako si ih možete priuštiti. Smatram se principijelnom osobom, ali o sebi tako misli većina ljudi. Istina je, zapravo, da svatko od nas ima cijenu, u svima je tipka koju se može pritisnuti i tako nas natjerati da činimo stvari koje nisu sasvim časne.”
Knjiga je spooky i malo sam se bojala čitati ju prije spavanja zbog silnih Eddiejevih noćnih mora. Likovi su tako poznati i normalni, a opet iza svakog od njih skriva se neobična i mračna strana.
Prožeta logičnim i nepristranim citatima o religiji i ljudskoj dobroti, sasvim je drugačija od onoga što sam očekivala. I dok sam očekivala neku vrstu zajedljivosti, u knjizi sam naišla na mnoge odgovore o stvarima o kojima sam se inače pitala, ali naprosto nisam mogla pronaći riječi kojima bih izrazila zaključke. No knjiga je isto tako bila šokantna i ostavila me bez riječi, sa brdom upitnika iznad glave sve do posljednjih stranica kada sve postaje logično i jednostavno rješenje. Ili možda ipak ne?
Knjiga je lijepo pisana, bez suvišnih detalja koji bi zamarali čitatelja, te se brzo i lako čita. Nadam se da ćemo uskoro čitati još koju knjigu ove sjajne autorice. Definitivno među najboljim knjigama pročitanim ove godine.
Za prijevod imam same pohvale.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 