Naklada: Ibis grafika/2020.
Prevoditelj: Krešimir Krnic
Ilustracije: Peter Škerl
Broj stranica: 25
U blizini živi djevojčica koja je nevidljiva, neugledna, siromašna, tiha i bez prijatelja. Djevojčica koja nikad nije pozvana u igru jer nije princeza kao druge djevojčice, jer nema svoju sobu i uvijek sa sobom nosi otrcanog crnog zečića.
Ta djevojčica koja je uvijek tu, ali je nema, koja ne ide na izlete, koja se ozari samo kada vidi svojeg brata. Te djevojčice više nema. Nestala je. Iza nje su ostali samo crteži. Crteži nje kao princeze, crteži svega što je htjela i crtež jedne klupe i praznog lista papira, bez djevojčice.
A možda i nije drugačija. Možda je iza svega ista kao i svi drugi. Sa željama i snovima, sa budućnošću koja ju tek čeka i svime što život nosi. Samo što je više nema.
Ne mogu opisati osjećaje koje sam osjetila čitajući ovu slikovnicu. Suza mi je zasjala u oku zbog te djevojčice, zbog njezine tišine. Kako li smo mali i obični…
Uzimamo neke ljude zdravo za gotovo, uvijek su tu, ne primjećujemo ih, a možda i primjećujemo ali ignoriramo. No, tek kada zaista nestanu ti ljudi- osjetimo prazninu.
Potrebno je prema svakome biti dobar i ljubazan, svaka osoba zaslužuje prijatelja i sreću i nitko ne zaslužuje biti sam i tužan. Više empatije je potrebno svijetu i drago mi je da ova slikovnica tako jednostavno prenosi poruku našim najmlađima. O većoj osjećajnosti i čim više razumijevanja prema drugima.
Dojmila me se slikovnica. Zaista je. Uvrstila bih ju u obaveznu lektiru za niže razrede. Poruke koje možemo izvući iz nje su poruke koje se trebaju učiti od najranijih godina- svi smo isti, bez obzira na bogatstvo, boju kože i mjesto u kojem živimo.
Predivno nešto. Preporučam od srca.
Bookworm Maja 