SF/fantasy

Tomi Adeyemi- Djeca krvi i kosti

Naklada: Znanje/2020.
Prevoditelj: Ira Wacha-Biličić
Broj stranica: 549

Svijet kojim je vladala magija više ne postoji. Istrijebljeni su svi veliki magi. Ostali su samo potomci koji bez pomoći ne mogu upotrebljavati magiju. Kralju to čini veliko zadovoljstvo sve dok ne shvati da njegovi podanici ne uspijevaju uništiti posljednje magične predmete- svitak sa postupkom obreda, bodež i sunčev kamen.

Zelie Adebola je jedna od potomaka Kosaca, magova koji su davali život, a uz pomoć seoske Vidovnjakinje, jedne od rijetkih magova koji su preostali, postaje vrlo vješt ratnik.
Nakon sukoba u glavnom gradu Oriša, Zelie spašava neobičnu djevojku i zajedno s njom i bratom Tzainom bježi iz grada. Ono što tek kasnije shvaća je da je spasila orišku princezu Amari koja je ukrala svitak iz kraljevih odaja nakon što je svjedočila njegovom okrutnom ponašanju prema magima.

“Tijekom naraštaja, ljubav prema magima pretvorila se u strah. Strah u mržnju. Mržnja se pretvorila u nasilje, u želju da se mage zatre.”

Njihov bijeg nije samo bijeg. Njihov bijeg postaje traženje. Njihov bijeg postaje opasan pothvat, a žustro ih slijedi mladi i nadobudni princ Inan koji je u kratkom susretu osjetio povezanost sa Zelie. U njemu također kola krv maga.

Put koji se prostrire pred njima, potraga za kamenom i bjesomučni bijeg i borba postaju svakodnevnica Zelie i njezinim pratiteljima koje proganja Inan sa gardom, a ona njega proganja u snovima.

“Nebeska je Majka na zemlji stvorila ljude, svoju djecu od krvi i kosti. Na nebu je rodila bogove i boginje. Svatko će od njih utjeloviti neki od dijelova njezine duše.”

Ovo je sjajan fantasy roman koji stilom podsjeća na Leigh Bardugo, a maštovitošću na Laini Taylor- autorice koje su u samom vrhu kvalitetnih mladih pisaca fantasyja.

Čitav novi svijet, novi jezik i običaji, čitava civilizacija stvorena iz pera ove nadarene autorice zaista ostavlja bez daha.

“Mama je uvijek govorila da je bijela kosa isprva bila znak moći neba i zemlje. Predstavljala je ljepotu, vrlinu i ljubav, značila da su nas blagoslovili bogovi na nebu. No kad se promijenilo, magija je postala nešto što treba prezirati. Naše je nasljeđe pretvoreno u nešto što treba mrziti.”

Sviđa mi se slikovito, ali ne preopširno opisivanje, lakoća sa kojom se čita ovo djelo, izvanredni likovi koji su snažni i inteligentni umovi. Sviđa mi se što se ovih 550 stranica pročita relativno brzo jer u knjizi nema suvišnih kompliciranja.

“Živi. Što god učinila, preživi.”

Ponekad se zapitam kakav bi to bio svijet da živimo u takvim uvjetima? Da živimo u Oriši, u kraljevoj nemilosti, tamnoputi sa bijelom kosom, u stalnom strahu i nemiru, u iščekivanju onog posljednjeg udarca. I onda shvatim da smo unatoč maskama, zabranama i bolesti još uvijek sretnici. Jer se imamo zbog čega smijati, jer se ne bojimo drugih, jer imamo hrane. Jer smo tu. Možda to i jest poanta.

Cover je divan i mekan. Malo opasnog izgleda. Potpuno u skladu sa tematikom.

Ocjena 5/5.

Komentiraj