Naklada: Znanje/ 2020.
Prevoditelj: Sabine Marić
Broj stranica: 409
Znate onaj osjećaj kada se u javnosti izblamirate nekom slučajnom izjavom ili nespretnošću? To nije ništa naspram Melody King. Naime, nakon teškog potresa mozga od pada, Melody u stresnim situacijama pjeva na sav glas. Pjesme u većini slučajeva odražavaju njezine osjećaje i prikladne su situaciji u kojoj se nalazi. Samo što obično povrijedi ljude oko sebe pjevajući o muškobanjastim ženama, ludilu ili slično. Ona to ne može kontrolirati.
Melody je samohrana majka dvoje tinejdžera, Rose i Flynna. Njezin suprug je jedanaest godina ranije nestao bez traga. Nestao je koju godinu nakon nesreće u kojoj je njihov sin ostao slijep na jedno oko i unakažen. Uzaludno traženje nije polučilo rezultata, ali kći Rose ne odustaje i redovito prati stranice za nestale osobe.
“Istinska ljubav je jednostavna. Nalazi se u onim malim post-it papirićima, u šalici čaja kad se probudite.”
Jednog dana, nakon problematičnog tjedna klinaca u školi, Melody odluči djecu odvesti na putovanje i kao usputno traženje Deva, supruga. No ovaj puta se čini da nije uzaludno traženje jer u trenutku kada Melody ugleda Deva, sada Toma, među njima se javi iskra. Samo što Tom ne zna tko je Melody, izgubio je pamćenje.
“Stalno gledamo ljude. Kad ulazimo u kafić pogledamo osobu koja nas pita želimo li veliku ili srednju kavu. Pogledate je kad vam daje račun. No kad bih vas za pet minuta pitala kakvu boju očiju ima ta osoba, biste li znali?”
Ovo je jedna topla i dirljiva obiteljska priča o problemima i nedaćama sa kojima se susreću obitelji, o njihovim osjećajima koje pokusavaju zatomiti, a oni nalaze put prema van. U slučaju Melody kroz pjesme, u Roseinom slučaju kroz samoozljeđivanje, u Flynnovom slučaju kroz vršnjačko nasilje, a u slučaju Deva/Toma umjetnost.
Svaka obitelj ima svoje probleme i nitko nije savršen.
“Zašto bi htio biti normalan? To je dosadno. Zašto jednostavno ne pokušaš biti bolji ti?”
Teško je predočiti si situaciju u kojoj jedan roditelj postaje teško bolestan. Bolestan do te mjere da nema izgleda za preživljavanje. Teško je razmišljati o tome. Ali surova realnost je da se takve stvari dešavaju svakog dana svuda oko nas. Život piše razne priče, razne melodije, a mi ih samo pjevamo. Pritom možemo prepustiti se valu koji nas nosi, ili se boriti protiv njega.
Knjiga je predivna. Tužna, srcedrapajuća i zaista posebna. Emma je sjajan stvaratelj obiteljske atmosfere, a njezini opisi se toliko diskretno uklapaju u knjigu da ih uopće ne primjećujete, a sve si lako zamislite.
Likovi su životni i realni, obični i neobični. Kao i svi mi.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 