Naklada: Ljevak/2020.
Prevoditelj: Željka Černok
Broj stranica: 189
Nedugo sam se prvi puta susrela sa pisanjem Linde Bostrom Knausgard, bivše supruge planetarno popularnog pisca Karl-Ove Knausgarda. Već tada, u knjizi Dobrodošli u Ameriku, bila sam osupnuta izravnošću u njezinom izražavanju, a onda sam uzela Oktobarsko dijete. Knjigu koja na čovjeka ostavlja dubok dojam.
Autobiografska pripovijest o Lindinom životu, braku i onom što ju je najviše obilježilo- boravku na psihijatrijskom odjelu na prisilnom liječenju elektrošokovima. Budeći u njoj sve najdublje strahove, a koji se vrlo brzo pokazuju opravdanim. Linda nakon elektrošokova djelomično gubi pamćenje.
“Pletenice, plave mašne, zavezana crvena marama, bijela košulja, plava suknja, crvena zvijezda na prsima. Bila je oktobarsko dijete i pohvaljena što je govorila pred drugom oktobarskom djecom i nešto starijim pionirima u kampu o važnosti osjećanja sovjetskog duha u cijelom svom biću.”
Već u Dobrodošli u Ameriku imali smo prilike vidjeti da je autorica čak u dječjoj dobi imala priviđenja koja su svi pravdali dječjom maštom, bez obzira na to što je i njezin otac boravio na liječenju u psihijatrijskoj bolnici. Lindin kasniji život i suicidalne misli, pokušaji samoubojstva čak i u trudnoći, vodili su ju na isto mjesto- u tvornicu. Psihijatrijsku bolnicu.
“Čovjeka definiraju njegovi postupci. Tvoje djelovanje i nedjelovanje, dakle ne samo ono što činiš, nego možda još više ono što ne činiš definira te kao čovjeka. Ti si svoj vlastiti moral. Osuđen si na slobodu.”
U Oktobarskom djetetu Linda se izravno obraća svojem bivšem suprugu, opisujući pritom njihov privatni život i put do razvoda, bez optuživanja i prozivanja Karl-Ovea. Navodeći tek niz crtica iz privatnog života.
“Bila sam kao beskućnik, nigdje se nisam mogla skrasiti, a u mašti sam mu uvijek htjela pokazati da je bio u krivu, da sam sasvim obična, uravnotežena, ali nije mi uspijevalo.”
Knjiga je put jedne oštećene osobe u izlječenje. Njezina predaja, pa potom borba da uspostavi kakvu-takvu kontrolu nad svojim životom. Njezina odluka da bude majka svojoj djeci i da ne dopusti da ju propali brak obilježi. Da obilježi njezinu budućnost. Prihvaćanje sebe i prošlosti i nastavak u budućnost.
“Ako staneš, uništit ćeš svaku mogućnost da se izliječiš, rekao je. Jer odustajanjem oduzimaš svom tijelu šansu da se izliječi. Uvijek kad želiš stati jer misliš da nemaš snage, ustvari ti je ostalo još toliko snage. Nastavi dalje.”
Moram priznati da nisam čitala Karl-Ovea, ali sam zahvalna Ljevak nakladi na izdavanju Lindinih knjiga. Linda iskreno progovara o stvarima koje su još uvijek tabu tema i drago mi je zbog toga. Život nisu samo lijepe stvari, život su i razne stranputice. Linda je prikazala da su i majke ljudi, vole djecu, ali još uvijek su zasebne osobe i njihovo majčinstvo ih ne određuje. Njihova neizmjerna ljubav prema djeci se ne dovodi u pitanje, već se opisuje ljubav i mržnja naspram samoj sebi.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 