autobiografija · drama

Linda Bostrom Knausgard-Dobrodošli u Ameriku

Naklada: Ljevak/2020.
Prevoditelj: Mišo Grundler
Broj stranica: 98

Nakon očeve iznenadne smrti obitelj se susreće sa Elleninom šutnjom. Uvjerena da je uz pomoć molitve kriva za očevu smrt Ellen odlučuje više ne govoriti.

Iako je otac boravio na psihijatriji i godinama terorizirao obitelj, dijete se bojalo i željelo mu je smrt. Ostao je samo osjećaj krivnje i povremeno priviđenje oca koji ju prati ili joj se pojavljuje u sobi.

Majka se uspijeva nositi sa tako teškom situacijom i uvijek teži pozitivi. Zbog toga ju Ellen smatra svjetlom. No ponekad i u majčine oči prodire tuga i tama. Ponekad na vidjelo prodire majčina narcisoidnost i opsjednutost samom sobom.

“Noć je bila poput prijateljice. Tišina nije bila ništa neobično u noći. A samoća je bila nepatvorena.”

Brat je grubi i bezobzirni tinejdžer koji u svojoj sestri vidi samo nedostatke i srami je se u tolikoj mjeri da ju čak izbjegava upoznati sa svojom djevojkom. Često nasilan kada je sam sa Ellen, ispucava svoje zatomljene osjećaje, a ona samo šuti.

Što kada u stvari šutnja jednog neobičnog djeteta postane nit koja povezuje krhke odnose u obitelji? Iako se čini kao kamen spoticanja, šutnja ove djevojčice je nešto što ih drži zajedno, nešto što je samo njihovo i povezuje ih.

“Čuvala sam njezin plač poput isprepletenih niti, nastojala istražiti nit po nit, pokušavala zaustaviti suze svojim pojavljivanjem, no ni to nije zaustavljalo silovit plač, jer suze su bile presnažne.”

Dijete idealizira roditelje i smatra da su oni najbolji, što je u stvari u redu, no nije u redu kada roditelji to grubo i besmisleno iskorištavaju. Razmišljanja djece imaju uvelike sličnost sa razmišljanjima odraslih, ali to su i dalje samo djeca. Nevina i naivna stvorenja koja pronalaze logiku sasvim različito od odraslih.

Ovo je roman o jednoj disfunkcionalnoj i oštećenoj obitelji, obitelji koja je na rubu sloma i frustracije članova iste izlaze na vidjelo na sasvim drugačiji i destruktivan način. Priča o posljedicama koje ostavljaju postupci roditelja. Priča o krivnji i boli, o traženju smisla.

“Možda je šutnja uvijek prebivala u meni. Nekoć sam govorila neistine.”

Roman je pisan zanimljivim stilom u kojem djevojčica koja šuti prepričava svoju priču. Roman je istovremeno suzdržan koliko i izaziva košmar emocija u čitatelju. Nadasve zanimljivo štivo.

Linda je odlična autorica koja me svojim umijećem pisanja u ovoj knjizi oduševila i ostavila me bez riječi. Jedva čekam čitati slijedeću njezinu knjigu.
Ljevak nas redovito obasipa kvalitetnim izdanjima, pa tako ni ova knjiga ne zaostaje za ostalim njihovim. Oduševila sam se.

Ocjena 5/5.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s