Naklada: Hena com/2020.
Prevoditelj: Edin Badić
Broj stranica: 357
U doba nakon Drugog svjetskog rata, mladi pastor Petter Kummel seli sa svojom brižnom suprugom Monom i kćerkom Sannom na otočje Orarn. Šibano hladnim vjetrom, okovano ledom i siromašno zelenilom- ovaj krajolik se nije činio kao mjesto na kojem je moguće biti sretan.
No ljudi su tu sretni, ljubazni, dragi. Mladi par je prihvaćen sa puno poštovanja i ljubavi, a i sami su pokazali da su iskreni i pažnje vrijedni ljudi. Pastor je osoba koja u svakome vidi samo dobro, ljubazan je i ne brine za ogovaranja. Mona je prizemnija, radišna i vrlo pronicljiva žena koja ima oštar jezik, ali i ogromno srce u kojem ima mjesta za sve drage ljude.
“Mona Kummel voli svog muža. Ljubav između mladih supružnika nije rijetkost, ali žar u njezinim grudima posve je drugačiji. Teško ga je zadržati ispod rebara i spriječiti da plane poput zavarivačkog plamena i sprži obrve i dlake svima koji mu se nađu na putu, koji mu oduzimaju dragocjeno vrijeme i zadiru u prostor koji joj s pravom pripada.”
Pastvu čine podijeljene skupine ljudi, naizgled ujedinjeni, ali u stvari jako suprostavljenih stavova. Na ovako surovom mjestu, gdje se cijeni svaka vlat trave, svaka ulovljena riba, u vremenu kada su bonovi za hranu u optjecaju- ljudi se podijele, njihova mišljenja se razilaze.
No pastor Petter ne staje na ničiju stranu, on je osoba sklona prihvatiti sve i svakoga, u svakoj situaciji.
“Led je obasjan mjesečinom i zvijezdama, a otoci su tamni poput kišnih oblaka na talasastoj svjetlosti.”
Surova klima mjesta okovanog ledom na otočju u moru između Finske i Švedske se čini kao nezavidno mjesto. Autorica je u taj krajolik, u kojem je i sama odrastala, uspjela unijeti toplinu, otkriti ljepotu leda, zajedništvo ljudi.
“Ovdje se inače stalno čuje šum mora. Nikada nije tako mirno da valovi ne šume i ne žubore, a tišinu pronosi glas koji se skriva iza lijepih dana prožetih žegom. Onda vjetar pojača i sve snažnije udara. Kada vjetar zafijuče, valja biti na oprezu, ali huka prodire i duboko među otoke i u kuće, i zadržava se kao zakašnjela jeka nakon prohujale oluje.”
Ovo nije knjiga sa nekom dinamičnom radnjom, ovo je knjiga o životima “običnih” ljudi na neobičnim mjestima. Priča o tome da i led i hladnoća, sjeverni vjetar i surovost kamena imaju svojih ljepota. Toplina izvire iz ljubaznosti stanovništva tog kraja.
“Kad sve okuje led, dobro naćuli uši i širom rastvori oči. Promatraj kuda se proteže, i kuda prolaze struje. Odakle puše vjetar. Crne mrlje naviještaju tanak led, zelene upućuju na gladac, a one mliječnoplave poput opne koja prekriva slijepo oko – njih se trebaš paziti. Logično. Uvijek imaj šiljak za led i nož pri ruci. Osluškuj kako led puca. Ne plaši se, nećeš nikamo stići. Ne junači se, progutat će te led. Znaš, more je hladno, i duboko.”
Ovo je knjiga za odmoriti dušu, za sreću i radost, knjiga koja je tu da vas ugrije iznutra i učini vas sretnim. Shvatite da su bitne male stvari, sitnice. One čine život velikim.
Autorica predivno opisuje i pripovijeda, a sama knjiga obiluje citatima koje vrijedi negdje zapisati i povremeno ih pročitati. U knjizi se vidi autoričina ljubav prema krajoliku u kojem je odrasla, njezina istinska vjera i radost prema životu.
“Mnogošto ne razumijemo i ne cijenimo dok to ne izgubimo.”
Ja vam svakako preporučam knjigu. Ponekad nam je potrebno štiva koje veliča jednostavnost u životu, koje nam predočava sreću u njezinom najčišćem obliku- kroz riječi malih ljudi.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 