Naklada: Mitopeja/2018.
Prevoditelj: Vladimir Cvetković Sever
Broj stranica: 360
Nakon što pobjegne iz rodnog gvozda, djevojka Vasja se pronađe u skrovištu mraznog đavla Morozka. Sa svom njegovom pažnjom i safirom koji joj je darovao, Vasju ipak privlači pomisao da bi konačno mogla vidjeti svijeta, da bi mogla proputovati Rus’i.
Ne prođe dugo i Vasja unatoč Morozkovom negodovanju odluči otputovati.
Prerušena u dječaka, sa grostasnim konjem Solovejem, hrabrošću i nepromišljenošću, Vasja kroči zimom u Rus’i.
Uskoro nailazi na zgarišta i razrušena sela, na smrt i dim, na bol i spoznaju da njezinim putem kroče ubojice i kradljivci djevojčica.
“Stvari jesu ili nisu, Vasja. Ako hoćeš nešto, znači da to nemaš, znači da ne vjeruješ da postoji, znači da nikad neće postojati. Vatra ili jest ili nije. To što ti nazivaš magijom jednostavno znači ne dopuštati svijetu da bude drugačiji no što te je volja.”
Vasja to ne može prihvatiti i odluči poći u potragu. Na putu sasvim slučajno naiđe na brata Aleksandra Peresvetog, monaha u društvu kneza Dmitrija. Brat biva duboko potresen činjenicom da se Vasja predstavlja kao Vasilij, ali ne reče ništa, a cijela svita odluči sa njom poći u potragu za razbojnicima.
Vasju Morozko ne napušta, uvijek je tu, samo ga treba dozvati, a ona to koristi i đavao ju čak i spasi od smrti. Veže ih posebna spona. Sve to postade upitno kada se u njihovo društvo uplete lijep knez Kastjan. No, tko je on zaista? I što želi?
“Pusti ju onda. Daj joj da pronađe vlastitu sudbinu. Ne možeš voljeti i biti besmrtan. Nemoj da do toga dođe. Nisi čovjek.”
Ima tih knjiga koje me potpuno obuzmu, zarobe mi misli, osjećaje i dušu na svojim stranicama. Te priče koje nisu samo priče, te bajke koje pružaju utočište i bijeg. Baš ono što mi u ovo teško, nadrealno i, srcu neobjašnjivo vrijeme, treba. Bijeg.
Katherine Arden je jedan velik um. Tako maštovita i kreativna duša, sa daškom nečeg bajkovitog. Njezino pisanje je neobjašnjivo savršeno, njezina ideja za knjige, njezina rječitost i posebnost su to što me zapanjuje.
“Vidjet ću svijet iza ovoga gvozda i neću računati cijenu.”
“Zimska noć” je definitivno remek-djelo svjetske književnosti, a mi živimo u doba kada je ono nastalo. Sretnici.
“Djevojka u tornju” je knjiga koja se diči lijepim riječima, divnom slavenskom mitologijom i vrhunskim pripovijedanjem.
Divna priča o nesuđenoj ljubavi Smrti i jedne djevojke. Toliko me pogodila ta njihova priča da je nakon posljednje pročitane stranice u meni ostala praznina. Praznina koju ne mogu objasniti.
Toliko toga bih voljela napisati, ali ne nalazim riječi. Knjiga me ogolila, raskolila i razoružala. Potrebno mi je bilo neko vrijeme da zbrojim dojmove, da pronađem neku misao i oblikujem ju.
“Nema života za tebe na putu, ničega do smrti, prije ili poslije.”
Nije uzalud Mitopeja na glasu kao nešto luksuzno, nedostižno. Njihove knjige su vrhunski odrađene, sa uvezom kakvog vjerojatno nema nigdje na svijetu, sa predivnom kutijom koja oduzima dah i dušom. Jer knjige to moraju imati. No, nisu nedostižne, sasvim su dostupne svakome jer je cijena primjerena izdanju.
“Svijet je bio prostran i prepun nevolja…”
Prijevod je nevjerojatan. Sever se zaista potrudio, njegovo baratanje pojmovima i sposobnost da pronađe prave riječi, one bajkovite i one koje nas u trenutku mogu odvesti u hladna prostranstva iz daleke prošlosti, to je ono posebno.
Neću žuriti sa čitanjem “Zime za vješticu”. Želim da mi ovaj osjećaj otkrića potraje čim duže. Jer kada se čita prvi put, to je ono posebno.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 