Naklada: Ibis grafika/2020.
Prevoditelj: Boris Vidović
Jednog se jutra uho zateklo samo. Bez glave, potpuno samo. Zbunjeno, prestrašeno i zabrinuto. Razmišljalo je o tome kako je bez glave nitko i ništa. Ipak, uskoro sretne žabu koja je htjela da uho sluša kako ona pjeva, ona i nije nešto posebno lijepo pjevala, ali se uho oraspoloži jer vidje da je i žaba sretna.
I tako uho susreće slona koji mu se potužio zbog dalekog doma, zeca koji se izjadao zbog pojedene mrkve sa snjegovića, a uskoro su sve životinje doznale za strpljivo slušanje uha i svi su dolazili kod njega.
Sve do kada uho ne naiđe na pauka koji ga prevari i priča razne loše stvari o njegovim prijateljima, a potom ga zatoči u mreži. No uho nije dugo bilo zarobljeno- vrlo brzo su stigli njegovi prijatelji i spasili ga, a uho je potpuno zaboravilo na glavu, bilo je sretno i bez nje.
Piet Raud je nagrađivana estonska ilustratorica koja je ovom slikovnicom vrlo lijepo i jednostavno pokazala da je svaka osoba planet za sebe, nešto posebno, da nitko ne treba potpuno ovisiti o drugima i da tek kada se odvaže biti svoji tek tada se vidi tko i što su zaista. Potrebno je stvarati nova prijateljstva i živjeti život punim plućima.
Knjiga je inspirirana pričom o Van Goghovom uhu i savršeno se uklopila u tematiku koju je autorica odlučila obraditi.
Ilustracije su otkačene i zanimljive, a boje nježne i primamljive.
Lijepa slikovnica!
Bookworm Maja 