Samuel Bjork- Dječak koji je volio jelene

Naklada: Znanje/2020.
Prevoditelj: Anja Majnarić
Broj stranica: 423

U skrivenom jezeru pronađena je balerina u punoj opremi, sa ranama oko ustiju i ubrizganim antifrizom u srce. Slučaj je potpuno nejasan i krajnje je vrijeme da se Jedinica za posebne zločine ponovno oformi.

Munch se nakon nesreće, u kojoj je gotovo izgubio kćer, vraća na posao, a prvo što traži jest Mia Kruger, najbolja istražiteljica koju poznaje, a koja se bori sa svojim demonima i planira bijeg. No, njezini prirođeni istražiteljski instinkti su puno jači od potrebe za bijegom i Mia pristaje ponovno biti član Jedinice.

Uskoro u jednom derutnom hotelu pronalaze tijelo jazz saksofonista, sa ranicama oko ustiju i antifrizom. Sa užasnutim izrazom lica. Uskoro potom i tijelo dječaka, a modus operandi je isti.
Slučaj postaje sve zapleteniji, istražitelji među sobom imaju ‘krticu’. Sumnjičavost na trenutak preuzme pažnju istražiteljima. Mia se ponovno vraća svojim mentalnim kalkulacijama o slučaju. No, hoće li to biti dovoljno da zaustave ubojicu?

“…zimi su svi deprimirani, ali onda dođe sunce pa čovjek osjeti da je drukčiji. Postaje očito da je u tijelu tama kad je vani tako svjetlo, tako nešto.”

Skandinavci su nas razmazili svojim odličnim trilerima i krimićima. Vjerujem da živimo u jednom od onih doba koje će se spominjati u povijesti književnosti, i to upravo zbog skandinavaca. Svi oni imaju sjajnu podlogu i inspiraciju koju crpe u hladnom i tmurnom okolišu, u skučenosti koju donose snijeg i planine, tamne i guste šume, i noći. Duge noći.

Bjorka čitam još od prve prevedene knjige kod nas i uživam u svakoj stranici. Volim ekipu na čelu sa Munchom i Mijom, volim njihov trud i njihove živote- tako usamljeničke, tako fokusirane na posao… Voljela bih biti ta koja će ih sve izgrliti. No, to sam ja, previše sebe unosim u ono što pročitam, a likove smatram prijateljima.

“Dijagnoze, bolest, normalnost, što je zapravo što? U prvom smo redu ljudi, zar ne? Neki s malo više prtljage od drugih, naravno, ali moramo li zato imati etikete?”

Jako dobri opisi i stvaranje neugodom prožete atmosfere, težina snijega i leda, osjećaj hladnoće i nostalgija glavnih likova za davnim danima, ono su što čini ovu knjigu tipičnom za Bjorka. Likovi su kompleksne osobnosti, naizgled snažni i bezosjećajni, a u stvarnosti obični ljudi iz susjedstva kojima posao diktira i oduzima život i duh.

Knjiga mi je sjajna. Nadam se da ću imati još prilike čitati knjige ovog sjajnog autora. U meni ima vjernog čitatelja.

Ocjena 5/5.