Naklada: Vorto Palabra/2018.
Prevoditelj: Ljiljana Novković
Broj stranica: 223
Simon Spier je tipični srednjoškolac, jedan od onih koji niti jesu, niti nisu popularni, sa vrlo neobičnom obitelji i prijateljima Nickom, Leah i Abby, te sa psom Bieberom. Njegovi školski dani su fokusirani na probe dramske grupe, druženja sa prijateljima, te internetom. Blaženi internet putem kojeg je Simon pod nickom Jacques pronašao prijatelja Bluea. No, Blue mu postaje nešto više.
Iako si povjeravaju tajne i hrabre jedan drugog da se autaju i objave svojim bližnjima da su gay, iako imaju neke osjećaje jedan za drugog, iako idu u istu školu- dečki se još nisu spremni otkriti jedan drugome. Još uvijek je taj neki strah od udaljavanja prevelik.
“Ne možeš nikoga zavoljeti tako da te na to prisile, ili uvjere, ili izmanipuliraju.”
Ima taj jedan čudan lik Martin, ide u njihovu školu i sasvim slučajno je naišao na dopisivanje Simona i Bluea, pa nespretno odluči ucjenjivati Simona da mu namjesti svoju prijateljicu Abby. To nije prošlo baš super, pa Martin u srdžbi na školskoj trač stranici objavi neugodan i zločest post o Simonu i tome kako je on gay.
“Ljudi su nalik kućama s prostranim sobama i malim prozorčićims. I možda je to zapravo dobro, kako nikad ne prestaju iznenađivati jedni druge.”
Volim young adult knjige. Ono, baš volim. Volim tu jednostavnost srednjoškolskih briga, te brze i sarkazmom prožete dijaloge koji me nasmijavaju, zanimljive likove, otkačene obitelji i ljubav koju šire. Upravo takva knjiga je i ova o Simonu- sjajnom dečku koji voli svoje bližnje, čini sve da bi bili sretni, živi u svom svijetu gdje ništa nije toliko loše da se ne bi moglo popraviti. Volim taj optimizam.
“Ponekad mi nikako ne uspijeva dokučiti što je u glavama drugih ljudi.”
Nedugo sam čitala neki radom post o tome kako se putem filmova i serija forsira promocija gay ljudi, ljudi raznih rasa i slično. Malo je reći da sam bila zgrožena, ne time da ljudi toliko diskriminiraju, već time da je tako velik broj ljudi sklon diskriminiranju. Meni je jako drago vidjeti da postoje knjige u kojima biti gay nije bauk, u kojima je autanje velika stvar. U realnom svijetu autanje JE big deal. Too big deal.
“Pokušavam se ne mijenjati, ali stalno se mijenjam, mijenjaju se sitnice.”
Vjerujem da bi ljudi trebali iskazivati malo više empatije, suosjećanja i ljubavi. Svi bi trebali biti malo bolji, truditi se nekome uljepšati dan. Nije bitna boja, izgled, nacionalnost ili financijsko stanje pojedinca- bitan je čovjek.
“S ljubavlju, Simon” mi se baš svidjela. Uvela me vrlo poletno i radosno u veljaču. Drago mi je da sam ju pročitala i veselim se Leah.
Volim knjige čiji likovi mi postanu najbolji prijatelji u toku čitanja. Simonova ekipa je baš to.
Ocjena 4/5.
Bookworm Maja 