Naklada: Profil/2020.
Prevoditelj: Ana Badurina
Broj stranica: 176
Među mirisom starih i zakržljalih oleandara, na kamenom popločanim ulicama, u gradu koji priziva gorke osjećaje- Delia se prisjeća svoje majke Amelije. Neugodno prisutna, strpljiva za svoju djecu, nevidljiva za bivšeg supruga, zlostavljana, Amelia je u prvom redu bila osoba u čijoj blizini se ne osjećaš ugodno.
Pronađena u kanalu, gola, samo sa senzualnim grudnjakom koji joj nikako nije pristajao, sa spremnim kovčegom; Amelia je tek posmrtno otkrila drugima da je bila nešto više od “samo” majke- bila je žena. Žena koja je u tajnosti imala muškarce, a na kraju svega su ju baš oni koštali života.
“Govoreći, htjela sam izbrisati i sebe i njega u tom krevetu, različite od djece kakva smo nekoć bili. Zajedničko nam je bilo samo nasilje kojem smo prisustvovali.”
Napulj, toplina i lahor ljetnih noći, monotona, ali primamljiva atmosfera grada uvlači u sebe čitatelja. Bljeskovi munja i kiše, nostalgičnih i, onih nešto manje nostalgičnih sjećanja. Emocije koje se kovitlaju u samoj Deliji, njezin duh koji želi znati i vidjeti. Osjetiti.
Delia želi rekonstruirati posljednje dane i sate majčinog života. Želi znati što se točno dešavalo u majci. Mučne spoznaje, mučno bauljanje kroz grad, kao u bunilu Delia se polako pretvara u svoju majku- kako izgledom, tako ponašanjem. Povezuje konce nekih davnih događaja i uviđa zbog čega je zaista njezin otac zlostavljao majku. Iako ga mrzi zbog toga, u neku ruku ga i razumije. Samo teško to priznaje.
“Počela sam se doživljavati kao stvar koja nekim čudom održava ravnotežu u sobi.”
Svi su čuli za genijalnu Elenu Ferrante, autoricu koja piše pod pseudonimom, a čija Napuljska tetralogija je postala globalni književni fenomen. Ja sam u onoj skupini koja nije čitala Genijalnu prijateljicu i ostale. Istina, prvi dio me čeka na polici, ali se nekako uvijek odlučim za neko drugo štivo. Mučnu ljubav sam sasvim slučajno kupila za neke sitne novce, a kako knjiga ima 150-ak stranica pomislih da ću to brzinski prolistati.. Eh, kako sam se prevarila.
“Muk. Vidjela sam krv dok pljušte krici i uvrede. Duhovi nad duhovima.”
Knjiga je zaista mučna, poput nekih filmova psihodelije scene skaču s jedne na drugu, a malo-pomalo čitatelj gubi nit raspoznavanja Amelije i Delije. One se stapaju u jedno.
Vrlo kompleksno i poetski pisano djelo koje me zaista razoružalo. Kvaliteta ove knjige je neosporna, no u čitanje iste treba ući čiste glave i spreman na sve.
Ocjena 4/5.
Bookworm Maja 