Naklada: Mitopeja/2020.
Prevoditelj: Vladimir Cvetković Sever
Broj stranica: 343
Znate one knjige koje vam oduzmu dah čim ih prvi put prolistate? One knjige koje su tako lijepe da ih držite sa strahopoštovanjem u rukama?
Ima tih knjiga koje vas zapanje izgledom i imate velika očekivanja od njih i sadržajem. Neke razočaraju. Ova knjiga nije takva. Ona nikako ne razočara.
Ovo je Knjiga sa velikim K. The Knjiga.
Duže vrijeme pratila sam najave Mitopeje i baš namjerno nisam htjela guglati January da pročitam sadržaj. Pripremila sam se za još jedan kompliciran fantasy roman na čiju radnju ću se morati u potpunosti usredotočiti. Nisam očekivala da je January i Deset tisuća vrata pitka, lijepa i tako jednostavno pisana. Nešto posve novo i svježe, nešto posebno.
“Znate, vrata su mnogošto: naprsline i pukotine, načini prolaska, otajstva i granice. Ali više od svega ostalog vrata su promjena. Kad se nešto provuče kroz njih, ma kako maleno ili kratko bilo, promjena ih prati kao pliskavice brodsku brazdu.“
January je radoznala djevojčica bez majke, sa ocem koji većinu vremena provodi u traženju blaga, dok ona živi sa čovjekom koji njezinog oca plaća- gospodinom Lockeom. Uvijek drugačija zbog boje kože, January je drugačija i zbog svojeg neprestanog traženja. Traženja nečeg novog. Ona i pronađe to nešto- vrata. Prolaz u drugi svijet, kobaltno plavi stari prolaz. Iako grubo otrgnuta od tog svijeta, a prolaz u međuvremenu biva uništen, ostaje joj novčić sa praga te napukline. Novčić koji je puno više od toga što se čini. January je puno više od obične djevojke. January pronalazi vrata, ona ispisuje vrata. Vrata od srebra i krvi, prolaz između stijena, vrata u pepelu…
“Nije svaka priča stvorena za kazivanje. Katkad samim kazivanjen kradeš priču, kradeš joj djelić zagonetnosti.”
January ne zaboravlja taj prvi susret sa prvim vratima. January uvijek traži nova vrata. Uskoro naiđe na neobičnu knjigu Deset tisuća vrata. Pohabanu, staru knjigu. Knjiga je pisana o prolazima i pokušaju dokazivanja istih, a potom počinje biti osobnije naravi, poput dnevnika. I dok se bori sa mučnom činjenicom da joj je otac nestao i vjerojatno je mrtav, January otkriva Adu Larson u knjizi Deset tisuća vrata.
“…tvrdnja da nečeg ima deset tisuća znači da nema smisla to brojati, jer je beskonačno. Sad smatram kako joj je izračun broja svjetova u svemiru savršeno točan, a moje su težnje bile snovi mlada i zdvojna čovjeka.”
Ada je muškobanjasta djevojčica koja je odrastala sa bakom i tetama. Unatoč njihovom trudu da ju odgoje kao malu damicu, Ada se nije dala pa su žene u obitelji odustale. No Ada je bila posebno stvorenje. Znatiželjna i pustolovna sve do dana kada je prvi put susrela neobičnog, tamnoputog muškarca koji joj je priznao da je od drugdje, prošao kroz Vrata.
Muškarac je nestao, a s njime i prolaz. Ada odlučuje da će početi svoju pustolovinu traženja ostalih vratiju- sve dok ne nađe ona iza kojih se skriva muškarac sa suhim usnama i ustreptalim srcem.
“Vjeruj u vrata i svjetove i Pisan. Iznad svega, vjeruj u ljubav koju gajimo prema tebi-makar jedini dokaz koji smo ti ostavili sadrži knjiga koju sada držiš u ruci.”
Da vam napišem više o knjizi, napisala bih sve. Knjiga je divna priča koja je primjerena i starijoj i mlađoj populaciji. O ljubavi, obitelji, prijateljstvu, potrazi, moći i beskrupuloznim ljudima.
Alix E. Harrow je ime koje je za mene novo, no nakon pročitanog vjerujem da je najbolje tek pred njom. Ima sposobnost usporednog pisanja romana u romanu, a svaki od njih je pisan drugačijim stilom.
Knjiga obiluje slikovitim opisima, zvukovima koje čujete, mirisima koje osjećate, vratima… Tako skladno napisano da se ne možete izgubiti u radnji. Ona teče poput potoka, poput šuma vjetra.. Lagano i razmljivo.
“Svjetovima nikada nije suđeno da budu zatvori, zaključani i zagušljivi i sigurni. Svjetovi trebaju biti velike, raznovrsne kuće s pootvaranim prozorima da vjetar i ljetna kiša pušu kroz njih, s čarobnim prolazima u ormarima i tajnim škrinjama za blago na tavanu.”
Putovanje kroz Deset tisuća vrata je putovanje kroz drugdje. Putovanje u onostrano jer u svakome od nas postoje tisuće vrata koje samo čekaju da budu otvorene. Jesu li to sudbine ili puke bajke- ne znam. Znam da je svakome od nas potreban bijeg u maglicu prolaza između stvarnosti i čudnovatosti.
Knjiga je impresivna. Priča mi se potpuno uvukla pod kožu i nisam mogla prestati razmišljati o njoj. Nekako je tako obična, a tako neobična. Ne pitajte me više. Ovo je najbolja knjiga. Ikada.
Mitopeji dugujemo naklon i pljesak za ovakvo izdanje. Vladimiru skidam kapu, čovjek je odradio vrhunski posao.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 