chic-lit, ljubavni · lijepa književnost · povijesna fikcija

Gabriel Marcus- Parižanke

Naklada: Stilus/2019.
Prevoditelj: Sanja Ščibalo
Broj stranica: 384

U vremenu kada se u zraku osjeti miris nadolazećeg rata, Pariz se više ne čini kao utopija. No ima tih žena, Parižanki, koje ne mare za političku situaciju. Mare za sebe.

Olivia je umjetnica, doseljenica koja jedva preživljava sa zaradom od slikanja, a nakon jednog susreta sa mladim anarhistom shvaća da joj je potrebno nešto više da bi preživjela u Parizu. Započinje raditi u Ritzu. Dolaskom Nijemaca u grad njezin zaručnik biva predan Gestapu, mučen i ubijen. Neutješna i bijesna na svijet odlučuje se osvetiti, a priliku nalazi u tome što ju Goering želi za osobnu sobaricu. U njezin život ulazi i muškarac nadimka Jack koji joj je veza s Pokretom otpora. Olivia se bori za pravdu i odbija napustiti Pariz.

“A ovaj rat neće biti nalik ostalima, neće se voditi na udaljenim bojištima. Bit će to rat u kojem će strojevi sijati bombe po bespomoćnim gradovima, po ženama i djeci.”

Arletty je poznata glumica koja je u vezi sa francuskom groficom i ne uživa prevelik ugled zbog eksplicitnih scena u svojim filmovima. No svejedno ju ljudi obožavaju dok ju vlastita majka odbacuje. Dolaskom nacista u grad, prisiljena je prilagoditi se novonastaloj situaciji bez obzira na netrepeljivost koju osjeća. U njezin život ulazi nacist Soehring i ona se zaljubljuje dok joj zbog toga karijera pati.

“Bolje umrijeti slobodan nego živjeti kao rob.”

I tu je slavna Coco Chanel. Dama u godinama, uživa u svojem bogatstvu i drogama, često usamljena i izgubljena, također se priklanja Nijemcima, više zbog svojih krutih i skučenih svjetonazora, ali i pohlepe i mržnje naspram vlasnicima tvornice, Židovima, koja izrađuje njezin parfem. Želi im oduzeti tvornicu. Uskoro i sama ulazi u vezu sa naizgled bezazlenim vojnikom koji je u stvari sve osim bezazlenog. Ugled joj pati, a ona stari.

“Možda će joj srce jednostavno pući i više neće morati živjeti u ovome svijetu. Otići će onamo kamo je otišao on, gdje god to bilo. Ako postoji život nakon zivota, bit će zajedno. Ako ne postoji, barem više neće biti boli.”

Ovo je jedna divna, divna knjiga o snažnim i snalažljivim ženama, o hrabrim ženama koje unatoč vremenu u kojem su živjele i ratu koji se vodio, ostale su vjerne sebi i svojim uvjerenjima. Prave Parižanke.
Unatoč svim mukama, patnji, bolestima, bijedi i životu koji sve to nosi, one su se uzdigle iznad svega, nisu bježale.

“Ako bude previše razmišljala o svemu, o posljedicama svojih djela, nikamo neće dospjeti. Najuspješnija je bila kada je jednostavno djelovala, bez razmišljanja.”

Zanimljiv je taj pogled na Grad ljubavi u ratno vrijeme, u raskoš Ritza, u svo to obilje na stolovima nacista dok izvan tog mjehura luksuza ljudi na ulicama gladuju. Zanimljiv je pogled “kroz ključanicu” u privatnost nekih visokih ličnosti Hitlerove Njemačke, njihove mane i čežnje, ljudskost, ali i potpuno neshvaćanje posljedica njihovih postupaka.

“Ponekad je naslikani osmijeh jedini koji imate.”

Volim knjige sa tematikom Drugog svjetskog rata. Zanimljiv mi je pogled u to doba, a posebno kada se spominju neke poznate povijesne ličnosti koje nikako ne bih uspjela smjestiti u to doba. Promijenim kompletno mišljenje o njima.

Ocjena 5/5.

Komentiraj