Naklada: Znanje/2020.
Prevoditelj: Maja Ručević
Broj stranica: 224
Kada živite u Demu kao da živite u mjehuru istovjetnog. Jer tu su sve kuće gotovo iste. Sve osim one jedne na periferiji Dema. Tamo živi ona. I njezin brat Gilles, otac i majka. Divna kuća, bogata, sa skupocjenom zbirkom lovačkih trofeja. I tajnom. Ružnom i mučnom tajnom obiteljskog nasilja.
Djeca u svemu nalaze nešto pozitivno, a u ovom slučaju je to sladoledarski kombi. Svakodnevno iščekivanje tih zabranjenih okusa. Sve do onog dana kada sladoledar kod jedne te zabranjene narudžbe ne umire od eksplozije. Pred očima nje i brata. Taj trenutak potpuno mijenja njihov život. Potpuno gasi svjetlo u Gillesovim očima.
“Odbijala sam postati plijenom ili žrtvom, željela sam živjeti. Zaista živjeti. Osjećati.”
U želji da brat ponovno bude sretan i vodi ispunjen život, djevojčica odlučuje napraviti vremenski stroj da se vrate u vrijeme prije eksplozije. Zbog toga počinje puno učiti i to ju motivira da bude nova Marie Curie.
Iako im dani i dalje prolaze u strahu od očeve besmislene okrutnosti i majčine tišine i jecaja, Gillesovog crva u glavi i praznine u očima, njegove želje da naudi drugima i gleda patnju, djevojčica ne odustaje. Želi spasiti brata na svoj način.
“Voljela sam početke. Taj trenutak kada zamišljamo da će se stvari odviti prema zacrtanom planu i da će nam svaki novi element stići ravno s pokretne trake, kao paket u centru za sortiranje, a mi ćemo ga samo pospremiti na prikladno mjesto.”
Neću pisati hvalospjeve o ovoj knjizi. Knjiga je mučna i teška, likovi su sadisti ili mazohisti. Život se čini poput besmislenog vrtuljka loših osjećaja i dana bez smijeha. Knjiga koja će u vama napraviti gvalju turobnih misli, knjiga koja će vas osupnuti. No ponekad trebamo ovakvo štivo kako bismo shvatili da stvarni život nije uvijek bajan i prekrasan. Izgled vara.
“Ima ljudi koji će vam naoblačiti nebo, koji će vam ukrasti veselje, koji će vam sjesti na ramena kako bi vas spriječili u letu. Njih ostavite daleko iza sebe.”
Sam stil pisanja je vrlo zanimljiv, poetičan u svoj svojoj mučnosti i okrutnosti. U krvi i mesu, u kricima i patnji, u želji za nečim boljim i stalnim zaustavljanjem istoga. U činjenici da u svakome od nas postoji tamna strana čija prisutnost duboko uznemiruje, a pomisao da bi mogla isploviti na pučinu iz dubine duše i srca zastrašujuće djeluje na svakog od nas.
“Priče služe tome da se u njih stavi sve što nas plaši, tako smo sigurni da se to neće dogoditi u stvarnom životu.”
Knjiga je za preporuku definitivno, no uz upozorenje o njezinim teškim i mučnim rečenicama, te dubokoj patnji koja se proteže kroz svaku stranicu pročitanog.
Ocjena 4/5.
Bookworm Maja 