chic-lit, ljubavni · lijepa književnost

Jokha al-Harthi – Nebeska tijela

Naklada: Hena Com/2020.
Prevoditelj: Mirna Čubranić
Broj stranica: 293

Poput nebeskih tijela, životi likova u ovoj knjizi se okreću jedan oko drugoga, tako životno, moćno i emotivno. Život se čini poput nebeskog svoda u kojem nas naši bližnji čine posebnima tako što su dio naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Mayya, tiha i povučena, udaje se za Abdallaha koji je od malih nogu zaljubljen u nju. On- dijete bez majke, sa strogim ocem i ropkinjom koja ga je odgajala. Ona- sa nepopustljivom majkom, dvije mlađe sestre, svaka posebna na svoj način, i ocem koji se nalazi na životnoj prekretnici.

“Zaborav? Gdje je to mjesto koje se zove Zaborav?”

Ovo je samo dio likova u ovoj divnoj knjizi, čiji sadržaj je isprepleten niz sjećanja i događaja, prepričavanja prošlosti i rijetko gledanje u budućnost. Snažno i osjećajima nabijeno djelo.

“Znaj da zvijezde na nebeskom svodu istresaju svoje dragulje u Mjesec, a Mjesec ih izlijeva u vodu. Snaga vode dijeli ih na sve dragulje koji postoje na svijetu. Mjesec je riznica onog što je u visinama i onog dolje. Mjesec se kreće između visokog i niskog, između uzvišenog i prljavštine svijeta. Od svih nebeskih tijela, Mjesec je najbliži svjetovnim, prizemnim stvarima.”

Radnja knjige dešava se u Omanu. Možda jest malo klišejizirano, ali nekako sam smatrala da ljudi u tim zemljama ne žive sretnim i ispunjenim životom. No ova knjiga je definitivno promijenila vizuru svega.
Iako poprilično religiozni i tradicionalni, likovi se trude prihvatiti promjene, a to je nešto što bismo svi mi trebali pokušati.

“Smrt je njihovim srcima dala vremena da nabujaju, dovoljno godina da otežaju od ljubavi prema njemu, i tek ga je tad uzela.”

Napredak u odnosu prema robovima, ženama i običajima koji ih sputavaju, te ih tjelesno i duhovno tlače.
Priča koja prati više generacija različitih obitelji koje su na ovaj ili onaj način povezane. Priča koja prati snažne žene, posebne i velike osobnosti, u želji za samostalnošću svjesne su da će morati proći trnovit put- sudar svjetova.

“Taj pronicljiv pogled, taj osmijeh koji daje naslutiti veliku pamet- tražim ih na licima svoje djece, ali na njima nikad ne vidim očeve izraze.”

Lijepo i poetski napisana knjiga koja u čitatelju izaziva strahopoštovanje svojim pristupom obiteljskim odnosima i tradiciji, intimnim i emocionalnim prevratima pojedinaca i njihovo stalno traženje smisla.
Likovi su lijepo okarakterizirani, nikako jednostrano. Dapače, svaki od njih ima i dobre i loše strane koje su indirektno istaknute.

“Stvorila je svoju vlastitu nebesku putanju. Na kraju, i uz mnogo strpljenja, samoispitivanja i pokoju žrtvu, naučili su stvoriti dovoljno prostora da oboje mogu slobodno kružiti. Kad bi se sudarili i ako bi se stopili u jedno, oboje su znali da je to privremeni prekid i da će se brzo vratiti svaki u svoju putanju.”

Ocjena 4/5.

Komentiraj