Richard Osman- Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Naklada: Egmont/2021.
Prevoditelj: Petra Mrduljaš
Broj stranica: 327

Predivno selo osmišljeno samo za umirovljenike i njihove dostojanstvene pozne godine, svi ti nadahnuti sadržaji za druženje i zbližavanje starijih osoba, i Klub istražitelja ubojstava četvrtkom. Doduše, nitko ne zna njihov pravi naziv i čime se bave, ali u pravilu-da, to je to, istražuju ubojstva četvrtkom.

Joyce, Elizabeth, Ron i Ibrahim tvore entuzijastičnu četvorku snalažljivih i znatiželjnih ljudi, a kojima je hobi istraživanje starih neriješenih slučajeva ubojstava.
Jednog dana pred njima se pokaže pravi izazov- pravo ubojstvo pred njihovim vratima. Četvorka je oduševljena pomišlju da su u samom srcu zbivanja i odlučuju usporedno sa policijom istraživati slučaj. Naravno, surađuju sa policijom, ali tek toliko da ih obrlate za novosti vezane uz slučaj.

“Sunce sja, nebo se plavi i ubojstvo je u zraku.”

Slučaj prestaje biti “još samo jedan” slučaj i postaje nešto veće. U slučaj se upliće i mafija, stari kosturi i čitave hrpe novaca. Hoće li Klub uspjeti istražiti taj presudni slučaj uz pomoć dobronamjernih istražitelja Chrisa i Donne? Pročitajte i zabavite se. 😉

“Prva bol prođe, koliko god čovjek želio da ostane, i uskoro sam pojmio punu strahotu svojega postupka. Kakva grozna sebičnost, kakvo sebeljublje.”

Pročitala sam puno oprečnih mišljenja o knjizi prije no što sam nju samu pročitala. Moje iskreno mišljenje je da je knjiga zabavna, vrckava, potiče na razmišljanje o različitostima, o predrasudama koje dob, nacionalnost, vjera i rasa nose sa sobom, a sve to je tako normalno uklopljeno u priču o ljudima koji iz svake situacije žele izvući najbolje.

“Vladalo je veselo ozračje, a razumijem i zašto. Svima nam je jasno da smo članovi bande i da se događa nešto neobično. Jasno nam je, također, da činimo nešto ilegalno, ali prestari smo da bismo se time zamarali. Možda se opiremo nadolazećoj tami, ali to je pjesnički rečeno, a život nije pjesništvo. Možda su mi promakli neki drugi razlozi, ali znam da mi se putom nizbrdo vrtjelo u glavi od uzbuđenja. Kao da smo tinejdžeri koji su dokasna ostali vani.”

Na samu pomisao ljudi u umirovljeničkim naseljima i domovima uvijek nam na um padaju ljudi koji su pred samim krajem života, depresivno i sumorno ozračje, demencija i drhtave ruke. No nije to uvijek tako. Činjenica je da su takve ustanove osmišljene kako bi se ljudi u svojim poznim godinama družili međusobno, te dostojno i sretno uživali u svakom danu svoje mirovine. Ova četvorka nam može savršeno dokazati da se i u starijim ljudima skriva vrckavost i duhovitost.

“Znate takve ljude, zar ne? One koje smatraju da je svijet njihov. U zadnje vrijeme sve se češće viđa takva sebičnost, ali oduvijek je bilo groznih ljudi. Ne mnogo njih, ali našao se poneki.”

Knjiga je zaista prepuna zanimljivih činjenica o ljudskim odnosima, pomirljivošću sa svojim godinama i mislima, dokazima da život ne staje sve dok dišemo.
Svidjela mi se knjiga. Zanimljiva mješavina Agathe Christie, Ruth Rendell i Backmanovih likova. Lako se čita i pisana je jednostavnim i razumljivim stilom.

Ocjena 5/5.