Naklada: Znanje/2021.
Prevoditelj: Maja Ručević
Broj stranica: 275
Šezdesete su godine u Francuskoj, a mala obitelj Choulans živi u svojevrsnom mjehuru nametnute očeve diktature. Njegovi dani svode se na prepričavanje zavjera, njegovih izmišljenih zanimanja padobranca, špijuna, nogometaša i pjevača, a njegova obitelj pati uslijed svega toga.
Dječak Emile naivno vjeruje ocu, sluša priče o CIA-i, de Gaulleu, neznanom kumu Tedu iz Amerike i povezanošću sa SSSR-om i Kennedyjevim ubojstvom. Vjeruje ocu u strahu od posljedica. Njegove noći su prepune straha da će otac banuti u sobu i tražiti ga da vježba. Dani prolaze u strahu od svih tih tajnih službi, špijunaže, pisanja grafita i dostavljanja prijetećih pisama.
“Sagnula se, poljubila me. Iznenadilo me to. Kože se u našoj obitelji nikad nisu dodirivale. Usne bi se rijetko srele s nečijim obrazom. Čak su se i pogledi izbjegavali.”
Stalno fizičko zlostavljanje, psihičko mrcvarenje, pa čak i očeve tvrdnje da je dječak lud kad se usudio suprostaviti ocu.
Uz svaki očev sumanuti zahtjev i zamah šakom ili remenom- u pozadini stoji majka u tišini i strahu od oca.
Dječak nikad nije osjetio ljubav roditelja, njegova koža nije osjećala poljupce ili zagrljaje, samo udarce.
Jedna obitelj je postala zatočenik jednog poremečenog uma. Jedna obitelj koja to nikad nije bila. I neće biti.
“Njemu se obraćao Bog. Samo moj otac i Bog, bez ikakvog posrednika.”
Ovo je knjiga koja je u meni izazvala bujicu mučnih osjećaja, knjiga koju unatoč njezinih 270 stranica nije moguće pročitati odjednom. Neću lagati- odgađala sam čitanje. Par dana sam radila pauze i nadala se da je ono najgore u knjizi prošlo. Ali nije. Od prve do posljednje stranice željela sam oca uhvatiti za ramena i protresti, dobila sam poriv da bacim knjigu i zaboravim na nju. Zauvijek.
“Ali toga dana nešto se promijenilo. Bojao se. Otac se rijetko bojao. Možda jednom, kada je u njega bio uperen vlastiti pištolj. Ali nikad više u životu, sa mnom, bez mene, poslije mog odlaska. Strah je za njega bio nešto strano, odvratno.”
Nisam bacila knjigu. Završila sam ju. Eto, još pokušavam sabrati sve te djeliće sebe u jedno. Još me boli nešto u grudima zbog tog naivnog i nevinog djecaka koji je morao preživjeti u noćnoj mori. Još se pitam- zašto majka nije uzela sina i otišla? Zašto je postala pasivan promatrač njihovog zivota?
“Majka je čekala petnaest godina prije nego što mi je potajno telefonirala. Njemu je trebalo dvadeset godina da mi piše. Tegobna pisma, prepuna rečenica koje silaze s redova i prelijevaju se u margine, s debelo podcrtanim riječima.”
Teška tema, ali izvrsno napisana. Autor je odličan pripovjedač i stvara ozračje u kojem počinjete sumnjati u svoj zdrav razum, počinjete mu vjerovati. Kasnije shvatite da ako ste mu vi gotovo povjerovali, nije ni čudo da je njegova obitelj bila tu za njega i vjerovala mu unatoč zlostavljanju.
Likovi su odlično okarakterizirani, a sam koncept knjige je nešto drugačiji. Knjiga je s razlogom dobitnica nagrada. Izvrsno je napisana i tematika je svevremenska. No nije ju lako čitati.
Ocjena 4/5.
Bookworm Maja 