Ana Johns- Žena u bijelom kimonu

Naklada: Mozaik knjiga/2021.
Prevoditelj: Vida Milek
Broj stranica: 342

Ispremiješani događaji iz sadašnjosti i iz 1950-tih godina, iz Amerike i Japana čine ovu lijepu knjigu o ljubavi, obitelji, gubitku, tradiciji i boli.

Naoko je mlada djevojka zaljubljena u gajina, Amerikanca Hajimea, Jima. Njezina obitelj je apsolutno protiv takve veze i žele da se Naoko uda za muškarca sa čijom obitelji njezin otac posluje. Iako u strahu, ali sa majčinom podrškom, djevojka bježi i udaje se za mladog stranca noseći njegovo dijete.
Sreća je kratkog vijeka jer se Jim mora ukrcati na brod uz obećanje da se uskoro vraća u njihov skromni dom. No mladi par nije ni slutio kako ih čeka čitav niz nesretnih događaja i nesmiljenih poteza njezine obitelji.

“Laž je prerano i prekasno izgovorena istina.”

Tori je uz svojeg oca u njegovim posljednjim danima života, a on joj pomoću jednog vraćenog pisma daje uvid u njegovu prošlost i život u Japanu. Nakon očeve smrti Tori se baca u potragu za ženom i djevojčicom iz očeva pisma, njezin život preokupira ta potraga i slijepo ju slijedi čak u Japan gdje dobiva pomoć kolege.

“Bol je često rupa kroz koju šišti istina, čak i u tišini, cvili mi u ušima.”

Ovo je jedna lijepa priča o ljubavi i siromaštvu, o tradiciji i krutim svjetonazorima, o sebičnosti i boli koju ona izaziva, o poštovanju i želji za traženjem istine. O prošlosti kojoj nitko ne može pobjeći.

“Umjesto onoga što je stvarno, možda je oboje. Prava sreća počiva negdje između.”

Knjiga je lijepe tematike, no za moj ukus prerazvučena, a samim time i razvodnjena. Previše nelogičnosti ima i to joj oduzima pokriće. Samo djelo je imalo sve predispozicije da oduševi, no nespretno je razrađeno.
Zanimljiv mi je prikaz Japana i njihove kulture, vjerovanja i tradicije, kao i izreke koje su tako razumljive i logične.

“Brige daju malim stvarima veliku sjenu.”

Japan kao kultura me fascinira. Izgleda poput nekog drugog svijeta, civiliziranijeg, no s druge strane puno strožijeg svijeta. Opisi strahota koje su se događale u Domu za mlade majke su nadasve nezamislivi, osuđivanja okoline zbog djece miješane rase, odbacivanja, činjenica da žena nema pravo glasa čak niti kada je u pitanju vlastito tijelo, dijete ili život.

“Smrt je samo prolazak. Ovdje smo da slavimo ljudski život i da ljudima pomognemo prijeći u drugi.”

Ocjena 3/5.