Naklada: Iris Illyrica/2021.
Ilustracije: Hana Lukas Midžić
Broj stranica: 80
Trebao je to biti još jedan običan dan proveden sa bakom i njezinim pričama o razjarenoj kravi i djetinjstvu, no Jurin dan je od samog buđenja bio poput sna.
Probudio ga je glas njegovog Jastuka koji je odlučio, zajedno sa drugim stvarima iz kuće, da će se toga utorka potužiti Juri. I bilo je tako.
Jurica je morao slušati tužne, sretne, nostalgične, pa čak i pomalo zlobne priče koje su mu pričali jastuk, dječja čekica za zube, bijesan krastavac, čaša za vodu, djevojčica sa slike, te mnoge druge stvari iz kućanstva.
U strahu da baka ne čuje priče tih stvari kada se vrati iz nabavke, Jure je odlučio saslušati sve njih. Nije to uopće bilo lako jer je svaki od njih imao mnoge komentare, pa čak i optužbe na ponašanje prema njima. Oni nisu samo stvari.
Na kraju dana je shvatio izreku riječi koje su ispale iz novina- Tko nije naučio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drveću.
Potrebno nam je malo da budemo sretni, ali treba uživati u svakom trenutku, u svakoj zvijezdama obasutoj noći, u svakoj sitnici koja nas okružuje.
U knjizi je lijepo i poučno opisano što bi trebali biti zadaci djece, te da se ne smiju olako odnositi prema istima. Možda i nisu to velike obaveze, ali prostiru put ka odgovornijem ponašanju i boljem odnosu, te poštovanju prema svemu što nas okružuje.
Knjiga je jako lijepo pisana, slikovito i maštovito, baš vuče na listanje stranica, a moj dječak je sa zanimanjem slušao o dogodovštinama malog Jure.
Knjiga obiluje kreativnim i šarenim ilustracijama koje upotpunjuju priču o dječaku Juri i najneobičnijem danu u njegovom životu. Priču o danu kada je shvatio kako je moguće gledati nebo u potoku i vidjeti ribe na drveću.
Bookworm Maja 