Naklada: Ljevak/2020.
Broj stranica: 175
Kada bih jednom riječju morala opisati ovu knjigu, to bi bila riječ- WOW!
Dorta nam je vrlo poetski napisala čitav niz priča o noći i pogledu na istu iz raznih aspekata. Svojim lijepim i inteligentnim pisanjem nam otvara vrata u pogled na njezin život i prošlost. Slijedimo sve te obične ljude u njihovim običnim životima i sasvim običnim noćima. Ali nisu tako obične, to su noći na Zemlji i sve što one skriveno nose sa sobom. I ono što nam otkrivaju.
Miris noći, zvukovi, taj srebrni svijet koji se prostire pred nama. Razmišljanja o noćima i put kojim nas autorica vodi, njezina putovanja i žaljenje za istim zbog trenutnog standby-a i korone. Svako mjesto je drugačije, svaka osoba poima noć drugačije, svaka situacija donosi nešto novo, neku posebnost. I tu nema nekog reda, nekog kronološkog slijeda, sve je napisano poput trenutnih misli pretočenih na papir- bez konca i kraja, a opet tako ljudski i toplo.
“A i najmračnija noć ima slutnju putovanja do nakraj nutrine, beskraja spoznaje i nade u jasnoću.”
Kratak sadržaj za ovakvu knjigu je teško napisati. Ovo je oda noći. Ono što mogu napisati jest da je knjiga impresivna. Zvuci, mirisi i osjet noći koje je Dorta prenijela na ove stranice su toliko slikovito opisani da sam mogla osjetiti noćni povjetarac na svojoj koži i miris moljca uhvaćenog na svjetiljci.
“Iz svijeta su nestale krijesnice. Zvijezde nam nalikuju na one posljednje krijesnice koje smo kao djeca lovili rukama i s tugom motrili kako se gase. Kolika je udaljenost između zvijezde i krijesnice? Svakako manja od udaljenosti između djeteta i poslije odraslog čovjeka.”
Ljevak me sve više iznenađuje kvalitetom i probranim štivima domaćih autora koje redovito objavljuju. Noć na Zemlji je jedno od njih. Knjiga koju sam sa guštom čitala i svrstat ću ju u najbolje ikada pročitane knjige.
Zašto? Zbog nježnog i izravnog obraćanja autorice, zbog slikovitog opisivanja, zbog jednostavnosti u svakodnevnim stvarima koje su u knjizi spomenute. Zbog topline u rečenicama koje otkrivaju puno više no što je napisano.
“Čini se da su bijele noći, bijele kao žile vile, zabijeljene negdje visoko gore, u predjelima u kojima nema puno ljudi. Ili ih ima, ali šeću ulicama i vole, a toliko su nesretni da granice pucaju i zapravo postaju sretni.”
Citata ima puno, zaista puno. Za pravog knjigoljupca dušu dalo. Ingeniozno djelo. Već dugo me nešto nije ovako osupnulo i oduševilo. Pročitajte! Od mene imate veliku preporuku!
“Zašto knjižnice ne bi bile otvorene noću, ako mogu biti kasina i neki supermarketi? Za one potrebite utjehe, bibliotransa. Po rubovima iskusne i ironične noći adrenalin mašte i znanja još kaplje po krošnjama.”
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 