Naklada: Egmont/2021.
Prevoditelj: Mirna Čubranić
Broj stranica: 263
Kada sam prvi puta u ruke uzela ovu knjigu, pomislila sam da je riječ o nekoj vjerskoj knjizi i čudom se začudila kako se baš ovaj izdavač odlučio izdati takav žanr.
No, ovo nije publicistika. I nije knjiga striktno vjerske tematike. Ovo je knjiga o jednom lijepom mjestu za sve žene koje su “grešnice”, te za one koje su tu da im pruže podršku kada to najviše trebaju.
Nordstrand, na obali Sjevernog mora, sredina 19. stoljeća.
Cirkus Ludwig stiže u taj gradić, a uslijed zabave i meteža dešava se užasna nesreća u kojoj život gubi troje djece. More ih uzima. Obitelj se slama, nestaje. Otac ostavlja majku sa jedinim preživjelim, najmlađim djetetom, bježi od tuge pridružujući se Cirkusu.
“Nils bi volio da za Lotte ima sjećanja bez Sjevernog mora; ali, ne može odvojiti Sjeverno more od njihovih života: njegov huk; njegov šapat; njegovu promjenjivu površinu; njegov slani okus na koži; njegovu silinu kad te sruši.”
Tu su žene koje su smještene u Domu svete Margarete, zaštitnice trudnih djevojaka. Djevojke i djevojčice koje su poslane da bi rodile svoju djecu začetu u grijehu, a redovnice bi se potom pobrinule da ta ista djeca dobiju siguran i topao dom. Jedna od djevojaka pomaže i nesretnoj majci poginule djece tako da doji najmlađe dijete, pritom se vežući za isto s obzirom da je njezino poslano na posvajanje.
Ovo nije jedan običan samostan sa grubim redovnicama, sa njihovim kažnjavanjem i agresivnošću. Ovo je dom-sklonište za duše koje samo trebaju potporu u životu.
Redovnice se brinu za svoje štićenice, školuju ih i obučavaju za Kindermadchen. Pokazuju im put kojim, nakon boravka u samostanu, mogu postati samostalne i raditi, te zarađivati za sebe, dovesti svoj život na pravi put.
“Sjećanja kao krijesnice slijeću… i iznova pronalaze… ne samo prolaznost… nego bogatstvo, trajnu toplinu koja ga veseli.“
Nježnost i dobrodušnost koja izvire iz postupaka redovnica je nešto neobično za to razdoblje.
Ženska solidarnost u vrijeme kada su žene bile tek nešto više od slugu. Vrijeme opisano potpuno drugačije no što si mi možemo zamisliti.
S druge strane čitamo priču o Cirkusu koju priča Sabine, krojačica i žena koja vjerno prati Cirkus otkako ju je trudnu napustio muškarac zbog kojeg je vjerovala u ljubav. No više ne vjeruje. Odgaja svoju djevojčicu boreći se sa njezinim problemima. Možda s vremenom spozna što je istinska ljubav.
“Glazba je tvoja magija, tvoja vlastita magija. Svi smo ja određeni način čarobnjaci, proničemo ispod površine običnog i neobičnog. I čudesnog.”
Ovo je knjiga koja će vas ispuniti toplinom, bez obzira na grube vjetrove koji su u njoj opisani, bez obzira na nesreću koja je spojila te žene- one koje su donijele život na svijet, one koje su preminule uslijed istog, one koja ga tek nose i one koje te živote štite.
Spoznaja da su žene tako posebna bića koja se nose sa svim nedaćama. One ne bježe od problema; suočavaju se s njima i bore kao najžešći ratnici.
Fotka je takva, bez nekog namještanja, jer je u trenutku čitanja knjige puhao olujni vjetar, sijevale su munje, a nebo se obojilo u nijanse sive, baš poput onog u knjizi.
Baš me iznenadila knjiga. Pozitivno, naravno. Iznenadilo me to što su likovi u gruboj suprotnosti od onih što ih zamišljamo da su živjeli u to doba. Odnosi su puni poštovanja. Sve ruši steroetipove o 19. stoljeću.
Ocjena čista petica!
Bookworm Maja 