Fredrik Backman- Svakog jutra put do kuće sve je duži

Naklada: Fokus komunikacije/2020.
Prevoditelj: Nikola Perišić
Broj stranica: 63

Što kada čovjek stigne u godine kada ga sjećanje više ne služi?
Što kada blijedi onaj put koji se prostire u glavi? Put kući.

• 

Djed voli svojeg unuka Noaha, uči ga pecati, uči ga matematici, vodi ga svugdje sa sobom. A najviše na putovanje kroz svoja sjećanja. Teško mu je. Sjećanja nestaju, blijede, gube se, a dijete bi trebalo biti zbunjeno. No djed je već prije pripremio Noaha na taj put, a dječak je pametan i dobar, razumije i već u najranijoj dobi odluči biti uz djeda čak i kada sjećanja više neće biti.

“Kad se zaljubio u nju, kao da mu je postalo tijesno u vlastitoj koži. Zbog toga je plesao.”

Djed se puno svađa sa svojim sinom Tedom. Nisu se slagali. Djed je volio matematiku, a Ted sastavke i gitaru. Djed je puno radio, a Ted je bio dijete koje odrasta bez oca.
Ted se boji. Boji se očevog gubitka sjećanja, panika ga nadvladava i često gubi živce zbog djedove zaboravnosti. Strah od gubitka oca je ono što ga slama.

“Tako malo znamo o tome kako mozgovi funkcioniraju. On je sad kao zvijezda koja se gasi, sjećaš li se što sam te učio o tome?”

Noah je ta čvrsta spona koja ih povezuje. Dječak koji je vrlo rano odlučio biti djedova zvijezda vodilja do posljednjeg dana. Čak i kada sjećanja više ne bude, on neće odustati. Obećao je voditi djeda putem kući. Obećao je da će pronaći taj put.

Vrlo poučna knjižica koja progovara o svakodnevnici milijuna ljudi. O demenciji i Alzheimeru. O nerazumijevanju i gubitku.
Knjiga je prožeta emocijama i usprkos tih 60-ak stranica, u njoj se nalazi puno više no što je napisano. Sve ono neizrečeno, ono između redaka.

“Znam da je sada put do kuće svakog jutra sve duži. Ali voljela sam te zato što je tvoj mozak, tvoj svijet, oduvijek bio veći od drugih. I još ga je puno ostalo.”

Život sa ljudima koji gube pamćenje može biti frustrirajući i stalna briga za takvu osobu može uzrokovati gubitak empatije.
Kao netko tko je radio na odjelu dementnih osoba, mogu razumjeti te osjećaje bližnjih. Neprepoznavanje i tvrdoglavo ponavljanje istih činjenica otprije puno godina. Čak i agresivnost koja je u stvari proizašla iz frustracije bolesnih osoba- zbog nerazumijevanja. Zbog usamljenosti u svemu tome.

Mala knjiga sa velikom poukom priče. Baš me dirnula.

Ocjena 5/5.