Naklada: Ljevak/2021.
Broj stranica: 126
Lucija je tinejdžerka koja se samo teškim trudom probija kroz posljednji razred osnovne škole. Ne zbog loših ocjena. Ne zbog traganja za onime što želi raditi u životu. Lucija proživljava noćne more od škole zbog razrednih kolega.
Razredni nasilnici ju redovito fizički i verbalno zlostavljaju, a ona šuti o tome. No očito nije jedina.

U razredu ima još nekolicina učenika koji su na meti onih popularnih i “boljih”. Oni šute, skrivaju se, pokušavaju biti nevidljivi i nikoga ne gledaju u oči. Oni su ti koji prije dolaska u školu povraćaju, boli ih glava ili jednostavno ne žele doći u školu.
Svo to zlostavljanje ne staje u školskim učionicama. Nastavlja se i na društvenim mrežama i u privatnim porukama. Vrijeđanje koje poprima sve veće razmjere. Čak toliko da neki od žrtava razmišljaju o samoubojstvu.
No što kada se ti “neprilagođeni” ujedine i odluče uzvratiti popularnima? I što kada javno pokažu dokaze za sve o čemu su do tada šutjeli?
“Nisam plakala. Uvježbala sam ne plakati kad mi se plače. Godinama sam pred ogledalom uvježbavala kako lice namjestiti u grimasu koja svima veli: nije me briga, svejedno mi je.”
Ovo je definitivno knjiga koju je potrebno uvesti u lektiru zbog izravnog spominjanja problematike sa kojem se susreće velik broj školaraca- vršnjačko zlostavljanje.
Kao što smo svjesni, pojavom društvenih mreža puno toga postaje osobnije, a djeca koja imaju svoje profile postaju tako dostupnija i zlostavljačima pristupačnija.
“Ljudi nisu svjesni što imaju dok ne sretnu nekog tko to nema ili dok bez toga ne ostanu.”
Duh, tijelo i psiha djeteta u razvoju su vrlo osjetljivi, pa ne čudi kada reagiraju na uvrede ili udarce. A kako i ne bi? Na žalost dešava se to da ponekad bude prekasno. Roditelji, učitelji, škola, psiholozi i prijatelji prekasno uvide da je netko žrtva okrutnih šala. Zato trebamo osvijestiti mlade o empatiji i međusobnom razumijevanju i poštovanju.
“Knjige su stvarnost. Ne lažem. Knjige su doista stvarnost. Sve što je u knjigama, negdje se već dogodilo.”
Drago mi je da su hrvatske izdavačke kuće, autori i ostali odlučili ovakvim knjigama podržati Godinu čitanja 2021. jer je ovakvo nešto zaista potrebno mladima.
Kvalitetno i lijepo pisano štivo, lagano i razumljivo, sa jednostavnom porukom koja tjera na razmišljanje i preispitivanje svojih postupaka naspram drugih.
“I ne, nema čarolije. Svaki je čovjek priča za sebe. I djeca su ljudi.”
Ocjena 5/5.