Laura Lippman- Dama u jezeru

Naklada: Stilus knjiga/2020.
Prevoditelj: Antonia Bojčić
Broj stranica: 340

Maddie Schwartz ostavlja bogatog supruga i pokušava se snaći u velikom Baltimoreu. 60-te su godine, segregacija još uvijek izaziva tenzije, a kućanice iz predgrađa, poput Maddie, su diskriminirane zbog njihove prostodušnosti.
No Maddie je daleko od prostodušne i obične žene. U potrebi za primanjima nakon razvoda ubacuje se u novinarsku scenu pukom slučajnošću.

Maddie je ta koja sa prijateljicom pronalazi tijelo nestale djevojčice, potom se dopisuje sa osobom optuženom za ubojstvo djevojčice, dok istovremeno kroji svoj put u novinarstvo. Naravno da nailazi na skeptike koji ju odbacuju jer je žena, k tome u godinama i bez iskustva, no Maddie ima nešto što ju pogoni- znatiželja i snalažljivost.

“Maddie se pitala kako će održati obećanje koje je dala sinu. Mora nešto učiniti sa životom. Mora biti važna.”

Uskoro pomaže u pronalaženju tijela nestale crnkinje Cleo. Osam mjeseci je ležalo u fontani, osam mjeseci nikoga nije bilo briga. Čak ni kada je pronađeno- nikoga nije briga. Jer je crnkinja. Maddie odlučuje, unatoč negodovanju šefova, ljubavnika i svih ljudi koji susreće, istražiti što se zaista desilo sa Cleo. Putem doznaje tajne i susreće se sa prijetnjama, no ne odustaje.

“Žena je stvarno bogata kada može birati s kime će spavati vodeći se isključivo vlastitim užitkom.”

Ovo je jedna od onih knjiga koje mjesecima čekaju na polici da ih pročitate. I onda ju uzmete, jer zašto ne- i razočarate se.
Knjiga je baš mlaka, besmislena. Nimalo me nije oduševila.
Likovi su zanimljivi i zanimljivo je to što svaki od njih ima neko poglavlje u kojem govori o sebi, no to je sve.
Ništa posebno.

“Ne možemo zamišljati ono što ne možemo vidjeti.”

Sreća pa se knjiga brzo čita i završila sam ju za jedan dan. Morala sam odmah pisati osvrt jer ću zaboraviti što se dešavalo u njoj. Da, nije baš upečatljiva.

Ocjena 3/5.