lijepa književnost

Marieke Lucas Rijneveld- Večernja nelagoda

Naklada: Ljevak/2021.
Prevoditeljica: Svetlana Grubić Samaržija
Broj stranica: 301

Obitelj Mulder je jedna radišna farmerska obitelj, religiozna u punom smislu te riječi.
Život im stane jednog dana kada se najstariji sin Matthias utopi u ledenom jezeru. Roditelji postaju još dalji no do sada, a djeca su prisiljena nositi se sa situacijom sami i na svoj način.

Čitavu priču nam priča Jas, djevojčica koja nakon bratove smrti strah kanalizira kroz nošenje jakne koju ne skida ni u kojem slučaju. Ona joj postaje svojevrsni oklop i štit. Vjeruje da ju štiti od bakterija i smrti.
Brat Obbe se iživljava na životinjama, a i sestre iskorištava za svoj sumanuti plan samouništenja.
Najmlađa sestra Hanna je još dijete, no osjeća gubitak kao i ostalih dvoje. Želi pobjeći.

Djeca nemaju nikakvu podršku roditelja koji se isto slamaju. Bez dodira, bez ljubaznih riječi, bez ljubavi… Njihova interakcija sadržava samo citate iz Biblije kojima kude djecu, te nabijanje krivnje jer žive.

“Smrt je ponajprije zahtijevala odugovlačenje, odgađanje boli. Bavljenje malim stvarima, onako kao što je majka provjeravala ima li pod noktima osušenog sirila.”

Djeca eksperimentiraju seksualnošću i otkrivaju svijet grijeha. Neobični načini liječenja djece graniče sa seksualnim zlostavljanjem, a roditeljsko zakapanje glave u pijesak lako može prouzročiti štetu divivskuh razmjera dopuštajući da se predatori približe nevinim i naivnim djevojčicama koje samo žele ljubav i pažnju.
Roditelji veću privrženost pokazuju prema stoci koju tove, nego prema vlastitim potomcima.

“Otac kaže da djeca ne mogu imati briga jer one dolaze tek kad moraš obrađivati vlastita polja, iako ja sve češće kod sebe otkrivam brige koje mi noću ne daju da spavam i čini se da rastu.”

Ovo je nevjerojatna knjiga. Tako teška, bolna i prožeta munjama patnje. Djeca tako žude za roditeljskim dodirom da je to gotovo opipljivo. Roditeljska opsjednutost religijom još više stvara pukotinu u međuljudskim odnosima.

Ova knjiga je izvrstan dokaz da svatko treba pomoć nakon gubitka. Bio velik ili mali- gubitak je. Djeca su posebno osjetljiva u tinejdžerskim godinama i kada roditelj primijeti promjenu u ponašanju, promjenu na gore- vrijeme je za intervenciju.
Okretanje glave od problema neće pomoći nikome, dapače, stvorit će samo dublje pukotine koje će isti pokušati ispuniti raznim lošim stvarima, pa čak i željom za nestankom.

“Živa sam, to je jedino što primjećuju. To što svako jutro ustajemo, iako sve sporije i teže, njima je dovoljan dokaz da nam je dobro: tri kralja ponovno se penju u sedlo, iako je sedlo već odavno nestalo i sada sjedimo na gruboj dlaci osjećajući svaku neravninu na svojoj koži.”

Ne, nakon ove knjige se nećete osjećati dobro. Osjećat ćete se prazno poput ispuhanog balona. Osjećat ćete tugu i ljutnju na ljude koji odbijaju prihvatiti odgovornost.

Knjiga ide u top 5 pročitanih ove godine. Odlično je pisana, likovi su tmurni i tragični, opisi tako istančani da gotovo možete osjetiti miris krava i teladi koji se nalaze u staji, a kojima se otac posvećuje više no vlastitoj djeci, jad i čemer koji prouzročuju zlostavljanje pod paskom Riječi Gospodnje zločestije je i podmuklije no išta drugo.

“…ljudi su slabašni, jedva nose vlastitu težinu, a kamoli težinu svoje tuge.”

Ocjena 5/5.

Komentiraj