Naklada: Ibis grafika/2021.
Ilustracije: Hana Tintor
Baka Zrinka je jedna od onih zabavnih baka koje svojim unucima nikada ne kažu NE. Na svako pitanje koje joj unuka postavi, baka Zrinka kaže ‘Može‘.
Tako taj veseli dvojac peče palačinke, pleše, pjeva, planinari… Uživaju u svakom trenutku zajedno.
No jednog dana baka Zrinka zaboravi gdje su joj naočale, potom zaboravi kako se preziva susjeda, ubrzo se baka više ne sjeća kojim autobusom putuje svaki dan, ulijeva u tavu deterdžent umjesto ulja, ne zna zakopčati vestu. Tada je vrijeme da baka ode u starački dom.
Nije joj tamo loše, posjećuju ju njezini najdraži, iako ona iz dana u dan sve više zaboravlja. Unuka je tužna zbog toga što se baka više ne sjeća ni tko je njezina obitelj.
Život nam donosi mnoge sretne i ljubavlju ispunjene trenutke, no donosi i one tužne. Godine donose svoje, a zaborav postaje dio tih godina. Zaborav starijih, njihov gubitak sjećanja, polagano nestajanje. Potrebno je imati razumijevanja i empatije za ljude koji kroz to prolaze.
Alzheimer je bolest koja svaki dan pogađa sve više ljudi. Godinama sam radila kao njegovateljica u Domu za starije i nemoćne, i svakodnevnica mi je bila briga o ljudima koji zaboravljaju. To nikako nije bezazlena bolest, no teško je obitelji gledati voljenu osobu koja polagano kopni.
Ova slikovnica nam na vrlo lijep i jednostavan način daje prikaz kako se nositi sa bolešću i umiranjem. Djeci je puno jednostavnije objasniti te pojmove uz nešto poput ovoga jer je knjiga sasvim prigodna za mlađe uzraste. Pokazuje im da život ne prestaje bolešću ili smrću. Voljena osoba živi u nama kroz uspomene.
Živimo u doba kada je svijetu potrebno više empatije i suosjećanja, više ljubavi i razumijevanja, a naša djeca su ta koja to u prvom redu trebaju znati- jer na njima svijet ostaje.
Divna knjiga sa divnom porukom.
Bookworm Maja 